Ministar lošeg EPP-a Elmedin Konaković

Nije njegov problem što je u diplomatiji pripravnik, već što misli da je djelatnost PR-a svemoguća da prikrije sve problematično, neurađeno ili pogrešno urađeno. Danas je Konaković pokušao marketinški blef da teret pritiska prebaci na kritičare, odnosno medije i javnost.

Za to mu je trebao poslužiti pamflet o navodnom veličanju Milorada Dodika. A suština je posve drugačija. Niko nije veličao Dodika, nego ukazivao na činjenicu da je u pola godine Dodik kao lice sa crne liste i potjernice završio u dva najjača centra moći - Tel Avivu i Washingtonu. Kako je tamo završio, pa to je najmanje važno, svakako daleko nebitnije od onog što je tamo zastupao, dogovarao i šta je obećavao kako bi njegovi zahtjevi bili ispunjeni.

Dok je Dodik obilazio Netanyahua i Trumpovu administraciju Konaković je putovao po zaljevskim zemljama glumeći diplomatiju, ali činjenica da ni tada, pa ni danas nije rekao ništa konkretno, bolje rečeno nije se pohvalio ničim, jasno je da je to bio put radi puta. Što bi rekli da mu stražnjica vidi puta.

Kratkovidna sarajevska javnost, ona koja je i izrodila Konakovića i projekat Trojka ismijavala je Dodikovu diplomatsku misiju po hodnicima Washingtona, a onda kada su shvatili da se u hodnicima i prave dilovi, počeli su s pričom kako oni koji ukazuju na problem veličaju Dodika.

Dodika se ne mora veličati, on je po povratku s turneje sazvao press i poručio “ništa više neće biti isto”. Par dana poslije toga najavio je da će uraditi sve ono zbog čega je bio pod sankcijama, a onda mu iste skinute. Najavio je Dodik i da će za secesionistički pohod dati milijarde vrijedan litij s Majevice, jer za razliku od bošnjačkih politikanata njega ne zanima 50 ili 100 hiljada ljudi ako će dobiti državu.

A onda nam Konaković danas priča priču o Mosadu, agentima, lobistima... Onaj Konaković koji je svoje lobiste doveo u Sarajevo, slikao se s njima, a nakon što se ispostavilo da su to trgovci klima uređajima, da je neka podvala, da je Tužilaštvo pokrenulo proces, onda je Konaković poručio: “Šalim se!”.

Humorističan neki diplomata, toliko humorističan da nema ozbiljne osobe koja mu se prvo ne nasmije, a onda sa zebnjom prati šta radi, jer u mandatu tog pripravnika u diplomatiji ne postoji ništa dobro po državu i njene domoljube.

I umjesto da pokaže svoje ugovore, kojima se hvali ili šali, on pokazuje tuđe uspjehe i najavljuje da će tužiti secesioniste za plaćeno lobiranje, zaboravljajući da je on ministar koji se oštro protivio akciji hapšenja secesionista zbog udara na ustavni poredak. De ministre našali se barem pa reci šta će biti ako po tvojoj prijavi SIPA bude morala uhapsiti Dodika. Hajde pojasni nam kako hoćeš li i tada govoriti “to je rat, nećemo tuđu djecu slati da ginu” i one gluposti koje si nam ranije ispaljivao.

Nisam gledao press konferenciju ministre, jer i ako volim stand up, loša komedija je uvertira u tragediju. A ti si tragičar Bošnjaka, jer si jedini šef diplomatije koji se fali kontaktima u telefonu, a poluozbiljan novinar može se pohvaliti ozbiljnijim telefonskim imenikom.

Možda bi vam u vrijeme Moše Pijade telefonski imenik bio od koristi, ali danas, u vremenu moderne tehnologije to je isto kao da kažete da imate televizor sa svim domaćim kanalima.

Zato ministre umjesto poziva da “institucijama BiH ne odmažemo veličanjem Dodika”, sklonite se dok još ima smisla. Znam da je teško imenovati novog ministra na isteku mandata Vijeća ministara, ali kako ste krenuli puno je veća šteta da čekate kraj mandata nego da nemamo šefa diplomatije.

Jer, nije Dodik kriv što se bori za svoju stvar, nije javnost kriva što ukazuje na tu priču, vi ste ministre krivi, najavili ste da je Dodik mrtav, gotov, ponavljate to i sada, a nesvjesnost vlastitog neznanja je najteža u cijeloj toj priči.