Piše: Branko Perić
Ne mogu da započnem zapis o bezakonju onih koji su pozvani da osiguraju zakonitost i vladavinu prava, a da ne podsjetim čitaoca na mudrosti jednog od najpoznatijih antičkih istoričara, rimskog pravnika Publija Kornelija Tacita, koji je zapisao: “Isto onako kako smo nekada patili od zločina, tako sad patimo od zakona” (Anali, III 25 M). Mi smo dospjeli u stanje potpunog bezakonja i društvene nepravde. Teror bezakonja doveo je društvo u stanje beznađa i duhovne patnje. Čovjek se pita da li je to što vidimo moguće i kuda to vodi!
Evo jednog i nizu primjera pravnog i pravosudnog samouništenja.
Krivični postupak protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debevca pretvara se, po svemu sudeći, u novi kriminalni i skandalozni slučaj! Nedavno je , sad već bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Halil Lagumdžija izjavio, a “Dnevni avaz” prenio 18.12.2024.godine, da protiv predsjednika Debevca, koji je suspendovan prije godinu dana, nije pokrenut disciplinski postupak zbog toga što nije podnesena disciplinska prijava!
Da li je moguće? Da li se predsjednik zavitlavao? Zar Ured disciplinskog tužioca (UDT) nije donio odluku o suspenziji Debevca nakon što je otvorena istraga? Valjda UDT postupa po službenoj dužnosti ako sazna da je nosilac pravosudne funkcije počinio disciplinski prestup? Ako je predsjednik suspendovan zbog zloupotrebe službenog položaja, onda je odmah trebalo pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Zar nisu svi mediji objavili, u više navrata, da je predsjednik izdavao naloge za uništavanje službenih spisa, prisluškivao administrativne radnike, a neke od njih zlostavljao i tajno pratio?
Zaboga, o čemu se ovdje radi? Prije neki dan UDT je pokrenuo postupak razrješenja protiv Glavne tužiteljice Okružnog tužilaštva u Bijeljini Olge Pantić, zbog više disciplinskih prestupa, među kojima i protuzakonito zaključenje dva sporazuma o priznanju krivice. Tužiteljica bi se, izgleda, mogla istovremeno suočiti sa krivičnim postupkom zbog sumnje da je počinila krivično djelo Povrede zakona od strane sudije ili tužioca iz člana 346. Krivičnog zakona RS. Zašto na isti način nije postupljeno i prema predsjedniku Suda BiH Ranku Debevcu?
Pravosudni kriminal postao normalnost
Izjava Halila Lagumdžije da protiv Debevca nije podnesena disciplinska prijava je prosto skandalozna!
Neshvatljivo je da je u medijima prošla potpuno nezapaženo. Pravosudni kriminal očigledno je postao društvena normalnost. Da li Halil Lagumdžija zna šta i kako radi UDT? Znaju li članovi VSTV kako moraju postupati disciplinski tužioci kada dođu do saznanja da je počinjen disciplinski prestup? Zašto svi o kriminalu i amoralnosti predsjednika Suda BiH ćute? Ko ima toliku moć da suspenduje zakonitost u radu nezavisne institucije i zdrav razum ljudi koji upravljaju pravosuđem? Slučaj predsjednika Debevca potpuno je ogolio raspad pravosudnog sistema i objelodanio da je njegov regulator (VSTV) centar pravosudnog kriminala i njegovih metastaza. Do juče niko nije mogao pretpostaviti, a danas će teško i povjerovati, da nezavisno pravosudno tijelo krši zakon i zataškava očigledan kriminal i nedostojnost predsjednika Suda BiH.
Prema Zakonu o VSTV (član 76. i 77.), protiv predsjednika Debevca je morao biti pokrenut postupak razrješenja dužnosti odmah nakon određivanja pritvora.
Uslov za određivanje pritvora je postojanje osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo koje ga čini nedostojnim. Dokazi koje je tužilac imao prilikom podnošenja prijedloga za određivanje pritvora bili su takvog značaja i težine i toliko očigledni da su predstavljali zakonski osnov za razrješenje. Krivični postupak nema nikakvog uticaja na disciplinski postupak kada su u pitanju krivična djela koja se predsjedniku stavljaju na teret. Njegova nedostojnost da obavlja sudijsku dužnost proizilazi iz materijalnih dokaza na osnovu koji je otvorena istraga, ali i iz iskaza svjedoka koji su saslušani u istrazi (i koji bi bili saslušani i u disciplinskom postupku). Po kom osnovu je predsjednik Ranko Debevac i dalje sudija? Po kom osnovu godinu dana prima punu platu predsjednika? Država BiH je za ovu godinu dana za platu i doprinos suspendovanog predsjednika izdvojila više od sto hiljada KM. Do kada će država isplaćivati platu nedostojnom sudiji i predsjedniku? Vjerovatno narednih deset godina, koliko će se otezati okončanje krivičnog postupka, kao što je to učinjeno u nekoliko sličnih slučajeva!? (Smio bih da se kladim da će se slučaj tako odvijati!)
Zašto je Lagumdžija obmanjivao javnost?
Halil Lagumdžija svojom je izjavom obmanuo javnost, prikrivao pravne činjenice i podmetno javnosti tezu da protiv predsjednika nije podnešena disciplinska prijava? Ko je trebao da podnese disciplinsku prijavu protiv predsjednika Debevca? Zašto protiv toga ko je trebao da je podnese nije pokrenut krivični postupak zbog očiglednog krivičnog djela zloupotrebe položaja? Zna Lagumdžija da je UDT po zakonu obavezan da pokrene disciplinski postupak po saznanju, i to saznanju na bilo koji način, da je nosilac pravosudne funkcije počinio disciplinsku prekršaj. I činio je to UDT bezbroj puta. U slučaju Debevca, to saznanje je UDT dobio pokretanjem istrage protiv Debevca, kada je donesena i odluka o njegovoj suspenziji. Zašto Lagumdžija širi neistine?
Izbjegavajući suštinu stvari, predsjednik Lagumdžija je rekao je da je “VSTV delegirano samo pitanje suspenzije, budući da je tada donešena naredba o provođenju istrage”. Čitalac bi na osnovu ovakvog objašnjenja trebao da zaključi da UDT rješava samo “delegirane” stvari, što bi dalje trebalo da znači da se o disciplinskoj odgovornosti osumnjičenog predsjednika suda neće odlučivati sve dok to neko ne “delegira”. Izgleda da VSTV nekome pomaže u izvršenju krivičnog djela zloupotrebe položaja!? Neki smatraju da je Lagumdžija vraćao dug svom predsjedniku Debevcu koji ga je nominovao za člana VSTV i pomogao mu u izboru za predsjednika VSTV!? Pravosudnom i stemu vezane trgovine uticajima nema kraja!
Praksa amnestiranja tužilaca i sudija od disciplinske odgovornosti prouzrokovala je najdugotrajnija suđenja upravo protiv nosilaca pravosudnih funkcija, čak i za najblaža krivična djela. Za dva slučaja nesavjesnog rada u službi krivični postupci protiv tužilaca se vode, ili su vođeni, oko osam godine. Njihova pravna složenost je takva da su se morala okončati za godinu dana. Zašto traju po osam godina? Da li upravo zbog toga što do okončanja krivičnog postupka optuženi primaju punu platu i nemaju interes da se njihov slučaj brzo okonča?
Disciplinska odgovornost je ključno pitanje integriteta nosilaca pravosudnih funkcija o kome se posljednih godina razgovara kao strateškom reformskom pitanju. Kako se u takvu briselsku reformsku agendu uklapa činjenica da je sudija koji je osramotio pravosuđe BiH i nanio ogromnu štetu Sudu BiH i državi BiH, nagrađen punom predsjedničkom platom i amnestijom od disciplinske odgovornosti? Neko bi morao da stavi tačku na ove i druge pravne sramote i paradokse zbog kojih se stidi svaki častan tužilac i sudija.
Umjesto osude i objašnjenja disciplinskog slučaja predsjednika Ranka Debevca,bivši predsjednik Lagumdžija nam je u istom obraćanju stavio do znanja da je šef Delegacije EU u BiH Luiđi Soreka “dao podršku radu VSTV i poručio da je zadovoljan onim što je urađeno”!
Dobro nam došao, Luiđi!
Zaista, mnogo ste nam pomogli!
