Iluzija je raspršena, a car je ne samo go, već i panično znojan pod reflektorima režimskih kamera. Nakon što se srušila kula od karata koju su mjesecima gradili na lažnom optimizmu, Elmedin Konaković je morao hitno otrčati na Face TV, u svoje sigurno utočište, da pokuša reanimirati već mrtav narativ o tome kako je Milorad Dodik "gotov". Ta medijska seansa, prepuna nervoznih gestikulacija i prazne retorike, nije bila ništa drugo do priznanje poraza. Jer realnost, ona brutalna, geopolitička realnost koja ne haje za jeftine politikanske spinove, govori suprotno.
Narativ u koji pokušava uvjeriti javnost je jasan, ali šupalj: "Dodik je gotov, izolovan, samo što nije pao."
Međutim, činjenice se tvrdoglavo drže u kontradiktornosti s Konakovićevim "bagerima" retorike, činjenice stoje kao armirani beton. Dodik nije gotov! Naprotiv, Dodik nikada nije bio jači, a za tu njegovu renesansu direktnu krivicu snosi diletantizam DIF-ovske "diplomatije margina i hodnika".
Geopolitika "DIF-a" i fantomski susreti
Danas, taj navodno "izolovani" i "gotovi" Dodik sjedi sa Vladimirom Putinom. Ne na margini, ne u prolazu ispred toaleta kao lideri Trojke, već na 'bilateralnom' sastanku. Sjedi sa Benjaminom Netanyahuom, ključnom figurom bliskoistočnih i globalnih dinamika. Sastanci u Tel Avivu prijete da američku diplomatiju okrenu protiv BiH i Bošnjaka. To su susreti na kojima Dodik sistemski Bošnjake predstavlja kao simpatizere Hamasa i iranske proxye u srcu Evrope, te antisemite suodgovorne za Holokaust. Dodik se redovno grli sa Viktorom Orbanom, dežurnim islamofobom u EU i čovjekom koji drži ključeve Euroatlantskog napretka naše zemlje.
I možda najporaznije za Trojkinu kvazidiplomatiju – Dodik se viđa sa vrlo utjecajnim američkim kongresmenima, i sve to nakon što je u mandatu ove nesretne vlasti praktično rehabilitovan, a priča o crnim listama postala je vic kojem se Laktašenko grohotom smije.
S druge strane imamo Elmedina Konakovića. Ministra vanjskih poslova koji javnost obmanjuje pričama o "fantomskim sastancima". Njegova diplomatija se svodi na presretanje zvaničnika po hodnicima, na "selfije" iz trećih redova i na priče o nekakvim uspjesima koje niko osim njega i Trojkinih medija ne vidi. Čak je slikanje i sa Robertom De Nirom za njega svojvrsni diplomatski uspjeh, razumije se iz nedavnog TV nastupa.
Sjećate li se pompeznih najava o "tekama sa kontaktima iz fioke"? Mahao je Konaković tim imaginarnim spiskovima kao da drži nuklearne šifre. Šta se desilo s tim kontaktima? Izgleda da su ostali u svlačionici, tamo gdje se ovaj DIF-ovac (bez uvrede prema poštenoj profesiji, ali sa punim prezirom prema manjku kompetencije u državnim poslovima) najbolje snalazi. Navikao je Konaković da se hvali bez pokrića; to je modus operandi čovjeka koji je od svoje rane "karijere" pokušavao da zgrabi više nego što njegovi skromni intelektualni kapaciteti mogu podnijeti.
Vi ne možete igrati geopolitički šah sa Rusijom, Izraelom ili Mađarskom koristeći logiku basketa ispred zgrade. Dok Dodik povlači poteze na globalnoj tabli, Konaković nam ‘objašnjava’ pravila igre koju očigledno ni sam ne razumije. Ali je zato tu njegov ‘uvjerljiv’ nastup pred kamerama kako bi dodatno obmanuo javnost ne bi li dobio još jedan mandat, što bi omogućilo Beogradu i Zagrebu da finaliziraju započeto.
Laž o "februaru i malo marta"
Ono što je Trojka, predvođena Konakovićem, uradila bošnjačkom političkom biću ravno je nacionalnoj eutanaziji. Podsjećam javnost na sramnu epizodu od prošle godine. Kada je međunarodna zajednica davala signale da se krene na Dodika, kada su se stekli uslovi da se njegovo divljanje presječe, kada je Tužilaštvo trebalo i moralo reagovati hapšenjem zbog udara na Ustavni poredak – Konaković je izašao i "smirio" situaciju. Smirio je tako što je zagovarao kako na Dodika ne treba krenuti, jer bi “neko mogao poginuti”.
U svom šarlatanskom stilu, pun samopouzdanja koje izvire iz neznanja, i tada je govorio: "Februar i malo marta, biće gotovo sa Dodikom."
