Piše: Dženana Karup Druško
Komentar ministra vanjskih poslova BiH na presudu Evropskog suda u Strasbourgu potvrdio je svu raskoš njegovog neznanja, površnosti, populizma, ali nažalost i nedobronamjernosti. Njegova retorika, u ovako važnoj odluci za državu, u kojoj se donosila odluka o etničkoj (što su Karadžić, Milošević i Tuđman zagovarali od ’91, a danas Dodik i Čović) i građanskoj (zbog čega su ljudi ginuli za ovu zemlju) Bosni i Hercegovini, u kojoj govori o nekakvim “minderašima“ i “ublehašima“ ne zaslužuje ni komentar. Za jednog državnog političara takav nivo je sramotan. Bez obzira što znamo da je on zvanično završio fakultet na kome se zaista, koliko je poznato, ne uči ništa o politici, međunarodnim odnosima i međunarodnom pravu.
Nižu se reakcije u kojima Dodik (objavili i ruski mediji), Ćović i Zagreb aplaudiraju ovoj odluci, a “naš“ ministar nama objasni da je to sve pokrenuo čovjek koji ima državljanstvo druge zemlje bez ijedne riječi o samoj presudi, šta je to bilo u njoj i šta je to sad poništeno (a on će objaviti slike o nekim foteljama i ko je kad bio ili nije… što je valjda najvažnije u ovom predmetu i za državu), i da je to urađeno s neznanjem i u kafani. Kako to onda da je Sud uopće prihvatio jednu takvu apelaciju i donio prvu odluku, a uostalom čije državljanstvo ima predsjedavajuća Vijeća ministara koja je u ovom slučaju vodila jasnu politiku (protiv ove presude)?
Da podsjetimo (uz kratku retrospektivu onoga što su mediji o ovome objavljivali):
Prema prvoj odluci Suda u Strasbourgu u predmetu Kovačević navedeno je da u Bosni i Hercegovini nije istinska demokratija već etnokratija koja omogućuje da su etnička pripadnost, a ne državljanostvo, ključ za osiguranje moći i resursa u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije.
Presuda u predmetu “Kovačević” nema samo značaj za BiH i “vraćanje demokratije” u zemlju, već ona ima mnogo širi opseg kojim se, zapravo, “štiti demokratija u cjelokupnoj Evropi”, navodi u analizi prof. dr. Ernest Petrič, bivši sudac i predsjednik Ustavnog suda Republike Slovenije. On upozorava da bi obaranje presude moglo stvoriti opasnu sudsku praksu u kojoj bi etnička zajednica mogla bi tražiti etnički utemeljeno aktivno biračko pravo, “što bi moglo stvoriti nove etnički utemeljene političke sisteme u kojima bi etničke zajednice mogle mijenjati zakone, sa ciljem da bi eventualno pokrenule odvajanje od matične zemlje”. Rekao je i da: “Međunarodna zajednica treba prepoznati manipulativne namjere političkih elita“.
Referirajući se na presudu u slučaju Kovačević, Petrič navodi da je ECHR presudio u korist aplikanta, navodeći da trenutni politički sistem koji preferira etničku pripadnost ugrožava demokratiju, te da bi Bosna i Hercegovina trebala preći sa sistema etničkog predstavljanja na sistem građanskog političkog predstavljanja. U tom smislu, prilikom korištenja aktivnog biračkog prava, bilo čija etnička pripadnost kao glasača ne može se i ne smije koristiti, jer se time direktno podriva demokratija. Po njemu je ova presuda, u odnosu na prethodne, izazvala najveći odjek u domaćoj i inostranoj javnosti jer bi se “njenom primjenom promijenila cjelokupna politička paradigma u Bosni i Hercegovini.
Žalbu na presudu uputila je – Bosna i hercegovina!? Tačnije u njeno ime Monika Mijić i Jelena Cvijetić, (ne)legitimne agentice Bosne i Hercegovine, a Zukan Helez je obavjestilo Sud da žalba na presudu nije odluka Bosne i Hercegovine, nego isključivo predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto.
“Trenutna situacija u BiH zahtijeva oprez prije donošenja odluke koja bi mogla biti protumačena kao delegitimiranje ustavnog okvira BiH u cjelini”, piše u pismu koje je, u okviru predmeta Slaven Kovačević protiv BiH, britanska advokatska kancelarija Blackstone Chamber u ime visokog predstavnika Christiana Schmidta dostavila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
