Sjedinjene Američke Države su vodeća svjetska sila s ograničenim vremenom za države poput Bosne i Hercegovine. Vanjskopolitički prioriteti SAD-a određuju se pragmatično: globalna pitanja, velike sile i konkretni interesi. U Trumpovom transakcijskom svijetu sve je još jednostavnije – ako ne nudiš nešto što vrijedi, ne postojiš ni ti, ni tvoja poruka.
Može li BiH išta promijeniti?
Može – ako prestanemo biti diplomatski ili sadržajno prazni ili čak dosadni. Ako želimo pažnju velikih, moramo razmišljati o velikim temama.
Zašto Bosna i Hercegovina ne bi ponudila posredničku ulogu u pregovorima između SAD-a i Irana o nuklearnom programu? Ako su to mogli Oman, Švicarska ili Italija – zašto ne bi mogla i Bosna i Hercegovina?
S Amerikom dijelimo simbolički kapital Dejtona: snažnu američku medijaciju i uspješan mirovni projekat.
Možemo, dakle, pokušati skrenuti pažnju na sebe – iskoristiti tu simboličku težinu i ponuditi Sarajevo kao prostor diplomatske medijacije.
Umjesto da ostajemo vječno ovisni i pasivni objekat međunarodnih odnosa, pokažimo da znamo igrati i bijelim figurama.
Sarajevo kao domaćin – mala država, konkretna uloga
Zamislite da upravo Sarajevo bude domaćin jedne runde američko-iranskih pregovora. Ne mora to biti istorijski preokret – dovoljno je da bude gest. Signal da Bosna i Hercegovina ne sjedi pasivno u čekaonici međunarodnih odnosa.
Naša diplomatija je predugo tek puka refleksija unutrašnje politike. Uz časne izuzetke – poput usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a na današnji dan ili obraćanja više od 50 svjetskih lidera putem video linka tokom komemoracije genocida u Srebrenici 2020. godine – ostaje sadržajno prazna, pasivna ili ovisnička.
Ponašamo se kao da su svijet i međunarodni odnosi statični, kao da se ništa ne mijenja – što je ozbiljna iluzija.
Ako želimo pažnju predsjednika Trumpa – ili bilo kojeg budućeg predsjednika SAD – moramo nuditi ideje dostojne njihove snage.
Ponuda za medijaciju samo je jedna originalna ideja – i trenutno najbolja prilika – da bh. diplomatiju ispunimo sadržajem, postanemo barem malo više subjekt međunarodnih odnosa i konačno skrenemo pažnju na sebe.
