Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je još 2017. godine donijelo odluku da se u modernizaciju Oružanih snaga naše države uloži 500 miliona maraka. Odluka nikada nije provedena. I nema naznaka da će se (ikada) provesti.
Denis Hadžović, direktor Centra za sigurnosne studije, nevladine organizacije iz Sarajeva, upozorava na to, kao i na činjenicu da BiH ne reagira na ubrzano naoružavanje u njenom neposrednom susjedstvu.
"'Spavamo' jer na nivou koji je oficijelan ne možemo se složiti da provedemo obavezu Predsjedništva BiH za modernizaciju i opremanje OS BiH.
Postojeća oporema i naoružanje koje imamo nije toliko svrsishodno i ne može biti operatibilno s NATO standaridma", kaže on za Politicki.ba.
Upozorava i da svjedočimo nestajanju međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima. Njegovo urušavanje počelo je agresijom Rusije na Ukrajinu.
"Taj čin doveo je do urušavanja postojećeg sigurnosnog sistema, a uzdrmao ga je i prošli Trumpov predsjednički mandat.
Već tada je većina država shvatila da se mora više ulagati u postojeće oružane snage i sigurnosne aparate država i imamo trend povećanja izdvajanja za jačanje nacionalne sigurnosti", kaže Hadžović za Politicki.ba.
On podsjeća da je Kolinda Grabar-Kitarović, kada je bila predsjednica Hrvatske, prva u regionu shvatila u kom pravcu idu trendovi i počela govoriti o tome, ali i raditi.
Migratorni udari na evropski kontinent, te pandemija koronavirusa samo su pojačale trendove.
"Države su se zatvorile, začahurile i pouzdale u svoje snage, a kolektivna saradnja i solidarnost su pali na ispitu.
Jačanjem Srbije u ekonomskom i političkom smislu, ta se država opredijelila za neutralnost, a to znatno više košta nego kada troškove dijelite u okviru NATO, evropskog saveza ili nekog trećeg modela.
Sami, s neutralnošću, morate razvijati sve svoje kapacitete kako bi zaštitili taj svoj status.
Od jedne uništene Srbije, koja jeste glavni krivac za ratove 90-, počeli su, s ekonomskim rastom, ulagati mnogo više u oružane snage i podizanje njenih sposobnosti.
U BiH je to dočekano, kod dva njena naroda, s barem zbunjenošću. Oni imaju dilemu - zašto se Srbija naoružava? I to pitanje se promatra kroz iskustvo, nedavnu historiju i sjećanja i svjedočenja na teška vremena. Ni Hrvati, a ni Bošnjaci nisu se uspjeli izboriti, niti su odlučili jačati u značajnoj mjeri Oružane snage, iako ih niko u tome ne spriječava. Njihov put je da se to radi s državnog nivoa.
A ja ne vidim nikakve prepreke da kantoni i Federacija izdvajaju određena sredstva za jačanje Oružanih snaga.
Ipak, umjesto toga, mi se samo oslanjamo na međunarodnu pomoć", kaže Hadžović dalje.
