"Zbog toga je danas važnije nego ikada zajedničko djelovanje svih snaga u BiH, uključujući odgovorni dio politike, privrede i javnosti u Rs-u, koji ne žele da zemlja i regija krenu putem nestabilnosti. Prva velika prilika za to bit će izbori u oktobru"
Adi Ćerimagić je viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina, a član je savjetodavnih odbora Međunarodnog instituta za mir iz Beča (IIP) i Beogradskog centar za sigurnosnu politiku (BCBP), i upravnog odbora Kosovske fondacije civilnog društva (KCSF). Za „Slobodnu Bosnu“ je govorio o ostavci Christiana Schmidta i narednim koracima međunarodne zajednice u BiH.
Iznenadna ostavka Christiana Schmidta podigla je veliku prašinu u BiH i izazvala različite reakcije bh. političara, Dodik likuje, opozicija u FBiH optužuje vlast da im je situacija izmakla kontroli i da su morali znati šta se iza brda valja. Koliko je zapravo ova ostavka bitan trenutak za BiH i predstavlja li ona pobjedu retrogradnih politika u BiH ili je to samo posljedica djelovanja vanjskih faktora na koje BiH nije mogla utjecati?
- Schmidtova ostavka jeste važan trenutak za BiH jer pokazuje da su se politika SAD-a prema zemlji i odnosi među ključnim međunarodnim akterima promijenili mnogo brže nego što su mnogi očekivali.
U Banjoj Luci to se već predstavlja kao velika politička pobjeda Dodika i SNSD-a. S obzirom na ono što se događalo posljednjih mjeseci, uključujući intenzivno lobiranje u Vašingtonu i sve češće diplomatske signale o „novom pristupu“ prema Banjoj Luci, teško je potpuno isključiti mogućnost da je i Schmidtova pozicija bila dio šire političke nagodbe Trumpove administracije sa ljudima bliskim Miloradu Dodiku.
Međutim, BiH je postojala i prije Christiana Schmidta, kao što je postojala i prije OHR-a, i postojat će i nakon njih.
Najvažnija pitanja danas nisu samo zašto Schmidt odlazi, nego šta je još dio tih dogovora i da li su Evropa i probosanske i u Rs-u opozicione političke snage uopšte svjesne koliko su se međunarodni odnosi promijenili i kakve posljedice to može imati po BiH.
Američka ambasadorica u UN-u Tammy Bruce prije nekoliko dana je rekla da ćemo novog visokog predstavnika dobiti u junu, dok je Rusija izrazila želju da se OHR u potpunosti zatvori, iako za to nisu ispunjeni poznati uslovi (5+2). Kakav rasplet očekujete u nastavku ove priče, da li će novi visoki predstavnik imati smanjene ovlasti i čemu uopšte visoki predstavnik koji nema mogućnosti da odblokira procese koje zaustavljaju, prije svih, SNSD i HDZ?
-S obzirom na sve što smo čuli do sada od zvaničnog Vašingtona, nema razloga ne očekivati da će SAD nastaviti insistirati na brzom izboru novog visokog predstavnika. I to kandidatu koji će biti politički prihvatljiv i Banjoj Luci, a samim time i Moskvi.
Već sada Vašington ima barem jednog kandidata koji odgovara njihovim kriterijima, a evropske države su krenule u potragu za alternativnim kandidatima. U zadnjih godinu dana ni Evropa ni domaći akteri u BiH nisu se uspijevali oduprijeti američkom buldožer pristupu. Zbog svega toga iznenadilo bi me da ishod procesa izbora narednog visokog predstavnika ne bude onakav kako ih SAD žele.
Kako preduhitriti Dodika
Dodik se oslobodio sankcija zahvaljujući desetinama miliona dolara koje je oteo građanima Rs zarad vlastitog komfora. Danima se hvali da je sada u dobrim odnosima s Amerikancima, ali i s Rusima. Koliko je to realno opasno po Bosnu i Hercegovinu, odnosno, da li bi mu Amerika dozvolila da se opet razmaše s pričom o nezavisnosti Rs?
-Dodikovo približavanje Trumpovoj administracije jeste ozbiljan politički izazov za BiH, posebno jer je praćeno ogromnim ulaganjima u lobiranje čiji jedan od ciljeva je i traženje podrške SAD-a za nezavisnost Rs-a. Lobisti pokušavaju da Banja Luku predstave kao saveznika ekstremnog i tzv. MAGA političkog kruga. Međutim, u ovom trenutku američka administracija ne podržava otvoreno otcjepljenje Rs-a i rušenje Dejtonskog sporazuma. To znači da snage u BiH, uključujući i Rs, ali i u Evropi i šire, a koje stoje iza Dejtonskog mirovnog sporazuma, još uvijek imaju vremena da na organizovan, smiren i sistematičan način preduhitre ove lobističke napore.
Zanimljiv je odnos EU prema BiH. Konstantno se traži ispunjavanje nekih uvjeta za koje i sami znaju da ih je nemoguće u ovakvoj konstelaciji političkih snaga u BiH realizovati i upozorava na maligni ruski utjecaj na našu zemlju. Kad već postoji opasnost da svoju šapu na BiH stavi Rusija, zašto se onda EU ozbiljno ne pozabavi ubrzanim primanjem BiH u EU?
Evropska unija već godinama šalje kontradiktorne poruke BiH i regiji zapadnog Balkana: formalno govori o evropskoj perspektivi, ali istovremeno ne nudi politički okvir koji bi tu perspektivu učinio stvarnom i uvjerljivom.
U dijelu Brisela postoji svijest da su mnogi uslovi teško ostvarivi u postojećoj političkoj konstelaciji, ali nema političke volje za ozbiljniji strateški zaokret. Problem je i to što dio evropskih država BiH više ne vidi kao prioritet, nego kao periferno pitanje koje uglavnom pokušavaju držati pod kontrolom. No pitanje je da li i koliko dugo će to još biti slučaj. EU je imala kakav-takav uticaj i mogućost održavanja statusa quo i jer je za to imala podršku SAD-a. Sve češće, međutim, SAD teže ciljevima koje su u suprotnosti s onim EU.
U intervju za FTV bivši visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petrisch je rekao da će naredni visoki predstavnik u BiH odrađivati prljavi posao za Vašington i Moskvu. Njegove ocjene nisu baš dobre za BiH. Između ostalog je rekao da je razočaran činjenicom da je Vlada FBiH odobravajući projekat Južne plinske interkonekcije dozvolila Amerikancima da ga realizuju ne poštujući pravila EU. Ako je i tako, to bi opet moglo ići na dušu EU koja je BiH prepustila vanjskim faktorima kojima se BiH očito ne može oduprijeti. Da li je Petrisch u pravu i kako se zapravo BiH sada treba postaviti prema ovim, uslovno rečeno, udarima iz SAD-a ili Rusije?
Značaj izbora u oktobru
-Petrisch jeste u pravu kada upozorava da BiH danas postaje prostor geopolitičkog nadmetanja u kojem ni Vašington ni Moskva ne djeluju uzimajući u obzir interes BiH.
Međutim, problem nije samo američki ili ruski pritisak, nego i potpuni izostanak ozbiljne evropske strategije koja postavlja crvene linije i štiti barem europski interes. To ponekad nije slučaj ni u samoj EU, a još manje u njenom susjedstvu. U tom smislu, ne može se pretjerano zamjeriti onim u BiH koji ispunjavaju želje SAD-a. Međutim, to ne bi smjeli raditi slijepo i trebali bi se aktivirati i pronaći načine da se i njihov interes ispoštuje. Da bi se to dogodilo BiH mora mnogo ozbiljnije usuglasiti jasne političke crvene linije i ojačati koordinaciju između domaćih aktera. Nijedna strana sila neće dugoročno štititi interese BiH ako ih sami domaći politički akteri ne budu sposobni artikulisati i braniti. Najopasnija stvar danas nije otvoreni sukob velikih sila oko BiH, nego činjenica da Sarajevo često djeluje podijeljeno, reaktivno i bez jasne strategije.
Koliko se promijenio odnos SAD-a prema BiH nakon što je Trump započeo svoj drugi mandat? Trenutno vidimo da ih interesuje samo Južna plinska interkonekcija i eventualno neki drugi finansijski interesi. Koliko je to dobro ili loše za BiH?
-Odnos SAD-a prema BiH se značajno promijenio nakon Trumpovog povratka u Bijelu kući. Ono što danas gledamo velikim dijelom potvrđuje procjene koje su mi još u januaru 2025. prenosili ljudi upoznati sa načinom rada tada nove administracije, a koje sam objavio u jednom tekstu za bh. medije. Tada mi je rečeno kako BiH vjerovatno neće biti među prioritetima Vašingtona, ali da bi u slučaju ozbiljnije krize veze Beograda i intenzivno lobiranje Banje Luke u SAD-u mogle doći do izražaja, uključujući mogućnost ukidanja sankcija i redefinisanja uloge OHR-a. Upravo to se od tada i dogodilo.
Bidenova administracija insistirala je na sankcijama, izolaciji Dodika i snažnoj podršci OHR-u, dok nova administracija mnogo više posmatra BiH kroz prizmu transakcijskih interesa, energetike i geopolitičkih dogovora, prije svega oko Južne interkonekcije.
Zbog toga je danas važnije nego ikada zajedničko djelovanje svih snaga u BiH, uključujući odgovorni dio politike, privrede i javnosti u Rs-u, koji ne žele da zemlja i regija krenu putem nestabilnosti. Prva velika prilika za to bit će izbori u oktobru, kada će građani Rs-a, između ostalog, odlučivati da li podržavaju politiku koja kroz Dejtonski sporazum želi štititi entitetske, nacionalne i individualne interese, ili politiku koja zarad opstanka jedne vlasti i njenih interesa gura Rs, BiH i cijelu regiju prema novoj političkoj, sigurnosnoj i ekonomskoj nestabilnosti, zaključio je Ćerimagić.
