Kultura pamćenja bi morala biti važan segment u životu svakog pojedinca koji pripada naciji nad kojom su počinjeni genocid i agresija. Posebno se to odnosi na one članove zajednice čije je prisustvo u javnosti često te je usko vezano s minulim procesima koji su se odvijali u Bosni i Hercegovini.
Isto se odnosi i na institucije, koje imaju čak i veću odgovornost u kontekstu promicanja istine, pravde i činjenica. U bosanskohercegovačkom slučaju, tridesetak godina od završetka zločinačke srpske agresije s epilogom genocida nad Bošnjacima, velika je odgovornost na svim akterima – od intelektualne elite, medija i zvaničnika – koji moraju paziti na relevantnosti iskazanog u javnom prostoru.
Nekako mi se čini da, što više godina prolazi od rata protiv države Bosne i Hercegovine, prednost polahko dobija narativ čiji je cilj relativizirati i minimizirati događaje iz bliske prošlosti.
Iako, možda, djeluje minorno, terminologija u javnom prostoru može imati presudnu prednost nad onim Srbima koji su i dalje okupljeni oko velikosrpske ideje i modifikovane, terminološki prilagođene ideje „srpskog sveta“, čija je glavna okupacija da relativizira i negira činjenice o ratu protiv Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bošnjacima. S početkom mjeseca aprila, širom Bosne i Hercegovine imamo priliku vidjeti da postoji mnogo onih koji ulažu značajan napor s ciljem promoviranja kulture pamćenja o zločinima nad Bošnjacima.
Gotovo da ne postoji mjesec u godini u kojem se ne obilježava neki od zločina VRs-a ili HVO-a. Ovih majskih dana u fokusu su različite godišnjice, kako u Sarajevu tako i izvan njega, a o kojima nam je dužnost govoriti u javnom prostoru – ali isključivo na osnovu činjenica i s jasno definiranim krivcima! Čitajući tekstove o obilježavanju godišnjice opsade Goražda, napada na Predsjedništvo, Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, granatiranja i paljenja Vijećnice...kod nekog se stranca, koji nema dovoljno opće znanje o ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992–1995, može proizvesti konfuzija jer se jasno ne navodi ko je agresor, ko je izvršio opsadu, ko je ubijao sarajevsku djecu ili kako je zapaljenja Vijećnica.
