Piše: Sead Numanović
Velibor Ostojić bio je bliski saradnik Radovana Karadžića.
Kada je njegova Srpska demokratska stranka ušla u vlast 1991. godine, Ostojić, kao kadar SDS-a iz Foče, postao je ministar za informiranje u Vladi Republike Bosne i Hercegovine.
Ministar je bio sitan čovjek, "džepno izdanje insana", što bi se reklo. U svakom pogledu!
Taj i takav Ostojić imao je pravo na tjelohranitelje.
Angažirao je nekog momčića, nižeg i sitnijeg od njega.
Koliko je Ostojić bio "moćan" i koliko smo ga mi, kao tada mladi novinari shvatali "ozbiljno" svjedoči i događaj iz Skupštine R BiH.
Ostojić je, željan pažnje - što je usud koji ga je pratio cijeli život - prišao nama novinarima.
Uz njega je bio "prilijepljen" i taj mladić, "tjelohranitelj".
Jedan od kolega ih je pogledao i upitao:
"Boga ti, Velibore, šta će ti ovo dijete za tjelohranitelja.
Kad te biju, on će da vrišti?", upitao je, a mi smo se grohotom smijali.
Posramljen, Ostojić je otišao.
I više se nikada nije vratio.
Njegov ratni put u Foči je posebna priča.
Ali, čemu ovaj uvod?
Sigurnosna konferencija u Minhenu proteklih dana pokazala je toliko toga.
Svijet se mijenja nevjerovatnom brzinom!
Sve ono što je jučer vrijedilo, danas više ne vrijedi.
Evropa je u šoku porukama koje su stigle od njihove tradicionalne uzdanice - Sjedinjenih Američkih Država.
Cijeli poredak, građen decenijama, srušio se kao kula od karata!
Amerikanci više ne žele biti evropski policajci.
Vašington Donalda Trumpa ima svoje računice i Evropljani se ne uklapaju.
Šta više - smetaju!
Za sutra je u Parizu zakazan krizni sastanak odabranih evropskih lidera.
Pozvani su oni na koje se može računati u slučaju belaja koji postaje sve opipljiviji.
Pariz, Berlin, Hag, čak i London... grozničavo traže model koji bi im osigurao dosadašnju poziciju.
A njega nema.
