BS = bošnjački narod
Prekjuče objavljen intervju predśednika Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića, ministra vanjskih poslova Crne Gore, obiluje nizom skandaloznih osvrta i ocjena. I bez zalaženja u retoričke i faktualne kvalitete Ibrahimovićeve misli, dotični je pokazao političko licemjerstvo i partikularni oportunizam, karakterističan za lidere sitnog i lokalnog kalibra. Više je to bio manir trgovačkog špekulanta nego osobe koja ne krije apetite "nacionalnog vođe" svoje etničke zajednice.
Prvo što para oči u sivilu sofizama koje je izrekao Ibrahimović jeste sindromsko poistovjećivanje sebe i svoje partije s bošnjačkim narodom. Kaže ministar: "onaj ko je protiv ulaska BS-a u Vladu, taj je protiv Bošnjaka, nezavisne, multietničke i multivjerske Crne Gore". Na stranu što nesvjesnom omaškom cijelu zajednicu Bošnjakinja isključuje iz bošnjačke zajednice (u tradicionalistički neraspakovanom maniru ponavljajući "Bošnjaci"), Ibrahimovićev dribling je duboko štetan i perfidan. Prvo, BS ne predstavlja cjelokupan bošnjački narod; drugo, veliki broj pripadnika/ca tog naroda je protiv ulaska BS-a u Vladu kojom doslovno upravlja radikalna, desničarska koalicija "Za budućnost Crne Gore", koja kao heroje slavi sprovoditelje genocida u Srebrenici i koja u svojoj biografiji ima i antibošnjačkih i antiislamskih izjava (pomenuću samo tako sočan slučaj Milutina Đukanovića); treće, sramotno je i odveć četnički karakterisati i etiketirati ljude kao neprijatelje cijele etničke skupine, pritom manje brojne, ukoliko se ne slažu s vođstvom Bošnjačke stranke.
Osnovni postulati logike, gospodine Ibrahimoviću, koji se mogu izvući iz vaših izjava, nalažu da vi zapravo mislite sljedeće: ko je protiv Vlade Milojka Spajića i četničkog vojvode Mandića, taj je protiv Bošnjaka! Tako da ubuduće, pazite što izgovarate da se ne ponovi vaše nespretno "nećemo se spoticati preko Srebrenice". Kao ministar vanjskih poslova članice NATO trebali biste bazično poraditi na svom vokabularu i diplomatskoj vještini, ipak nas zastupate u najmoćnijoj organizaciji u svjetskoj istoriji.
Eurointegracije
Od ulaska u Vladu BS se kune u posvećenost evropskim integracijama Crne Gore. Tu zakletvu ponovio je i Ibrahimović na RTV Rožaje. A što imamo u realnosti? Svijet diplomatije je i svijet simbola, gestova i nekazanog. Diplomatski centri dobro vode računa o svakom detalju, pa naravno i o tome đe MVP učini prvu zvaničnu pośetu. Kao navodni lider evropskih integracija, bilo je za očekivati da MVP Crne Gore u prvu pośetu ode u Brisel ili makar u neku članicu EU s kojom Crna Gora ima prijateljske odnose. Ali avaj, Ervin je pošao u Tursku. Iz pozicije lidera BS-a to je potpuno razumljivo, iz pozicije NATO saveznika takođe, ali iz ugla evropskih integracija izbor Turske kao prve destinacije ne može se smatrati dobrim ni razumnim potezom. Ministar Ibrahimović, ako želi da pravi razliku u odnosu na svoje koalicione partnere u Vladi, mora biti iznad situacije i shvatiti da on nije samo lider BS-a, već i ministar države Crne Gore i da se ono što radi on shvata i kao akcija države. Nego, ovo društvo još nije sazrelo za takvu perspektivu.
Još jedna znakovita stvar u vezi s njegovom posvećenošću EU integracijama jeste redoslijed ambasadora/ki s kojima se susreo nakon naimenovanja na funkciju. U samom vrhu pośeta našao se i ambasador Srbije, kontroverzni bivši šef srpske obavještajne službe, opasni i anticrnogorski raspoloženi diplomata koji slijepo slijedi diktat Aleksandra Vučića. Iako se već godinama Srbija otvoreno miješa u unutrašnji život Crne Gore, iako se i prethodni i aktuelni MVP Srbije često ponašaju neprijateljski prema Podgorici, Ibrahimović ne samo što je visoko na listu stavio srpskog ambasadora, nego je i u zvaničnom saopštenju poružičastio odnose Crne Gore i Srbije, prećutavši sve uvrede na račun mnogih crnogorskih građana/ki i države Crne Gore. To se, gospodine Ibrahimoviću, ne zove diplomatija, to se zove beskičmenjaštvo.
Građanski karakter Crne Gore
Bajao je Ibrahimović poput kakvog šamana priučene fraze iz osnova tolerancije o tome da je BS garant građanskog karaktera Crne Gore. No, ono što je primjetno iz narativnih strategija BS-a u posljednje vrijeme bilo je primjetno i u onome što je Ibrahimović rekao između redova, mada više u onome što je prećutao. Naime, kad se dublje izanalizira diskurs BS-a vidimo da se pitanja bošnjačkog naroda izdvajaju iz konteksta države Crne Gore i njenih nacionalnih interesa, a da se državna srž rastače prema regionalizaciji s favorizovanjem sredina u kojima BS glasački profitira. To je manir koji su u ovdašnjoj politici patentirali lideri bivšeg Demokratskog fronta tokom razura građanske demokratije, a gotovo ga vulgarizovali njihovi današnji politički partneri, poput Nikole Camaja, koji svojim djelovanjem bombarduje građanski karakter, iznoseći političke ocjene koje su na ivici nacional-šovinizma, naročito prema crnogorskom nacionalnom korpusu.
Čini se da je ocjena budućeg lidera novoosnovanog Bošnjačkog demokratskog pokreta Seada Šahmana potpuno na mjestu kad kaže da Ibrahimovićeva koncepcija ide direktno na ruku etno-federalizaciji Crne Gore. Još je strašnije od navedenog Ibrahimovićevo ćutanje na podrivački rad Andrije Mandića na izmjeni Ustava Crne Gore i liberalizaciji sticanja crnogorskoga državljanstva. Bez jasnog stava BS-a, Mandićevo katastrofalno djelovanje i uvođenje preko 100.000 pasoša iz Srbije, gledano iz perspektive Crne Gore i brojki, dovešće do njenoga uništenja. A koliko BS i Ibrahimović štite građanski karakter, vidi se po tome što su prećutali polufašističko okupljanje u Velici kada su patrijarh Porfirije i BS-ovi koalicioni partneri iz Vlade za zločine iz Drugoga svjetskog rata direktno optužili bošnjački i albanski narod.










