U međunarodnom kontekstu ono što zabrinjava povodom ulaska BS-a u Vladu jeste što on odgovara svima: i Americi i Rusiji, i Federaciji Bosne i Hercegovine i tzv. Republici Srpskoj, i Izetbegoviću i Vučiću. To zaista djeluje nerealno i nemoguće, ali ipak se desilo u Crnoj Gori
Piše: Boban Batrićević
BS = bošnjački narod
Prekjuče objavljen intervju predśednika Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića, ministra vanjskih poslova Crne Gore, obiluje nizom skandaloznih osvrta i ocjena. I bez zalaženja u retoričke i faktualne kvalitete Ibrahimovićeve misli, dotični je pokazao političko licemjerstvo i partikularni oportunizam, karakterističan za lidere sitnog i lokalnog kalibra. Više je to bio manir trgovačkog špekulanta nego osobe koja ne krije apetite "nacionalnog vođe" svoje etničke zajednice.
Prvo što para oči u sivilu sofizama koje je izrekao Ibrahimović jeste sindromsko poistovjećivanje sebe i svoje partije s bošnjačkim narodom. Kaže ministar: "onaj ko je protiv ulaska BS-a u Vladu, taj je protiv Bošnjaka, nezavisne, multietničke i multivjerske Crne Gore". Na stranu što nesvjesnom omaškom cijelu zajednicu Bošnjakinja isključuje iz bošnjačke zajednice (u tradicionalistički neraspakovanom maniru ponavljajući "Bošnjaci"), Ibrahimovićev dribling je duboko štetan i perfidan. Prvo, BS ne predstavlja cjelokupan bošnjački narod; drugo, veliki broj pripadnika/ca tog naroda je protiv ulaska BS-a u Vladu kojom doslovno upravlja radikalna, desničarska koalicija "Za budućnost Crne Gore", koja kao heroje slavi sprovoditelje genocida u Srebrenici i koja u svojoj biografiji ima i antibošnjačkih i antiislamskih izjava (pomenuću samo tako sočan slučaj Milutina Đukanovića); treće, sramotno je i odveć četnički karakterisati i etiketirati ljude kao neprijatelje cijele etničke skupine, pritom manje brojne, ukoliko se ne slažu s vođstvom Bošnjačke stranke.
Osnovni postulati logike, gospodine Ibrahimoviću, koji se mogu izvući iz vaših izjava, nalažu da vi zapravo mislite sljedeće: ko je protiv Vlade Milojka Spajića i četničkog vojvode Mandića, taj je protiv Bošnjaka! Tako da ubuduće, pazite što izgovarate da se ne ponovi vaše nespretno "nećemo se spoticati preko Srebrenice". Kao ministar vanjskih poslova članice NATO trebali biste bazično poraditi na svom vokabularu i diplomatskoj vještini, ipak nas zastupate u najmoćnijoj organizaciji u svjetskoj istoriji.
Eurointegracije
Od ulaska u Vladu BS se kune u posvećenost evropskim integracijama Crne Gore. Tu zakletvu ponovio je i Ibrahimović na RTV Rožaje. A što imamo u realnosti? Svijet diplomatije je i svijet simbola, gestova i nekazanog. Diplomatski centri dobro vode računa o svakom detalju, pa naravno i o tome đe MVP učini prvu zvaničnu pośetu. Kao navodni lider evropskih integracija, bilo je za očekivati da MVP Crne Gore u prvu pośetu ode u Brisel ili makar u neku članicu EU s kojom Crna Gora ima prijateljske odnose. Ali avaj, Ervin je pošao u Tursku. Iz pozicije lidera BS-a to je potpuno razumljivo, iz pozicije NATO saveznika takođe, ali iz ugla evropskih integracija izbor Turske kao prve destinacije ne može se smatrati dobrim ni razumnim potezom. Ministar Ibrahimović, ako želi da pravi razliku u odnosu na svoje koalicione partnere u Vladi, mora biti iznad situacije i shvatiti da on nije samo lider BS-a, već i ministar države Crne Gore i da se ono što radi on shvata i kao akcija države. Nego, ovo društvo još nije sazrelo za takvu perspektivu.
Još jedna znakovita stvar u vezi s njegovom posvećenošću EU integracijama jeste redoslijed ambasadora/ki s kojima se susreo nakon naimenovanja na funkciju. U samom vrhu pośeta našao se i ambasador Srbije, kontroverzni bivši šef srpske obavještajne službe, opasni i anticrnogorski raspoloženi diplomata koji slijepo slijedi diktat Aleksandra Vučića. Iako se već godinama Srbija otvoreno miješa u unutrašnji život Crne Gore, iako se i prethodni i aktuelni MVP Srbije često ponašaju neprijateljski prema Podgorici, Ibrahimović ne samo što je visoko na listu stavio srpskog ambasadora, nego je i u zvaničnom saopštenju poružičastio odnose Crne Gore i Srbije, prećutavši sve uvrede na račun mnogih crnogorskih građana/ki i države Crne Gore. To se, gospodine Ibrahimoviću, ne zove diplomatija, to se zove beskičmenjaštvo.
Građanski karakter Crne Gore
Bajao je Ibrahimović poput kakvog šamana priučene fraze iz osnova tolerancije o tome da je BS garant građanskog karaktera Crne Gore. No, ono što je primjetno iz narativnih strategija BS-a u posljednje vrijeme bilo je primjetno i u onome što je Ibrahimović rekao između redova, mada više u onome što je prećutao. Naime, kad se dublje izanalizira diskurs BS-a vidimo da se pitanja bošnjačkog naroda izdvajaju iz konteksta države Crne Gore i njenih nacionalnih interesa, a da se državna srž rastače prema regionalizaciji s favorizovanjem sredina u kojima BS glasački profitira. To je manir koji su u ovdašnjoj politici patentirali lideri bivšeg Demokratskog fronta tokom razura građanske demokratije, a gotovo ga vulgarizovali njihovi današnji politički partneri, poput Nikole Camaja, koji svojim djelovanjem bombarduje građanski karakter, iznoseći političke ocjene koje su na ivici nacional-šovinizma, naročito prema crnogorskom nacionalnom korpusu.
Čini se da je ocjena budućeg lidera novoosnovanog Bošnjačkog demokratskog pokreta Seada Šahmana potpuno na mjestu kad kaže da Ibrahimovićeva koncepcija ide direktno na ruku etno-federalizaciji Crne Gore. Još je strašnije od navedenog Ibrahimovićevo ćutanje na podrivački rad Andrije Mandića na izmjeni Ustava Crne Gore i liberalizaciji sticanja crnogorskoga državljanstva. Bez jasnog stava BS-a, Mandićevo katastrofalno djelovanje i uvođenje preko 100.000 pasoša iz Srbije, gledano iz perspektive Crne Gore i brojki, dovešće do njenoga uništenja. A koliko BS i Ibrahimović štite građanski karakter, vidi se po tome što su prećutali polufašističko okupljanje u Velici kada su patrijarh Porfirije i BS-ovi koalicioni partneri iz Vlade za zločine iz Drugoga svjetskog rata direktno optužili bošnjački i albanski narod.
I još o građanskom karakteru
Uvlačenje političkih i aktivističkih subjekata iz Bosne i Hercegovine da podrže ulazak BS-a u Vladu s četničkim vojvodom bilo je crvena linija za Ervina Ibrahimovića i alarm za njegovu političku personu. Da je Ibrahimović lider, ne bi dozvolio Bakiru Izetbegoviću da onako osorno poteže priču o konstitutivnosti naroda u Crnoj Gori. Dobro je poznato da Crna Gora nije država naroda, već građanski uređeno društvo. Nijesam vidio nikog iz BS-a da je pokušao makar i vještački ispeglati Izetbegovićevo glumatanje Aleksandra Vučića, kako to odlično zapazi Dragan Bursać.
Ono što je najviše zaboljelo iskrene prijatelje bošnjačkog naroda u Crnoj Gori bila je instrumentalizacija Majki Srebrenice od strane vođstva BS-a. Majke Srebrenice su najveće heroine današnjice i svaki put kad se te žene pomenu, treba ustati. I ja ne zamjeram velikoj Muniri Subašić na njenoj podršci BS-u da uđe u Vladu Crne Gore. Samo bih savjetovao da se ubuduće pazi lukavih informacija koje im podastiru lideri BS-a, naročito kad zahvaljuju Vladi Crne Gore za pomoć povodom izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici UN-a. Vlada Crne Gore, upravo ova u koju je naknadno ušao BS, odigrala je jednu od najsramotnijih uloga povodom Rezolucije. Možda grđu i od Vučića. Da nije bilo pritiska preko 2000 pojedinaca i na stotine civilnih organizacija koje je kroz apel sprovela Akcija za ljudska prava Tee Gorjanc Prelević, nikada Crna Gora ne bi podržala taj dokument u UN-u. I ne zaboravite da je upravo Vlada CG davala amandmane od kojih je jedan zahtijevao poštovanje teritorijalnog integriteta tzv. Republike Srpske. Ponavljam, Majkama Srebrenice ne zamjeram na njihovom stavu i poštujem ga. Ali i te kako zamjeram Ervinu Ibrahimoviću na zloupotrebi imena Majki Srebrenice za njegove makijavelističke političke apetite.
Kontekst ulaska BS-a u Vladu i međunarodni okvir
U pomenutom intervjuu Ibrahimović je više puta naglašavao da su BS da uđe u Vladu vodili "principi". Koliko se drže principa, viđeli smo na osnovu navedenih primjera. Zato je važnije usmjeriti pažnju na kontekst ulaska u Vladu. Očiglednost foteljaške motivacije neću ni navoditi. Krenuću od argumenata BS (i javnih i kuloarskih) koji suštinski stoje: stranke manje brojnih naroda treba da su u Vladi - tačno; bolje da je BS u Vladi nego da se sve prepusti četnicima - tačno; BS iznutra može pomagati crnogorski državni interes - apsolutno tačno; bolje da je Ervin Ibrahimović MVP nego civilni Amfilohije Filip Ivanović - tačno; BS mora razmišljati o interesima bošnjačkog naroda prije svega - tačno. E sad dolazimo do ključnih pitanja: 1. S KIM? 2. KAKO?
Pošto je odgovor na pitanje "s kim?" najtanji za BS (s četnicima, neprijateljima bošnjačkog naroda i promoterima Ratka Mladića i Radovana Karadžića), pokušajmo ga apstrahovati i pređimo na drugo - kako? Upravo na principima na kojima je izgrađen BS, a to znači aktivan i beskompromisan rad na jačanju građanskog karaktera države, zastupljenosti manje brojnih naroda, poštovanja ljudskih prava i demokratije, borba za euroatlantske vrijednosti i direktno i glasno suprotstavljanje nacionalističkim ideologijama, pokretima i idejama koje štete državi Crnoj Gori. Moram li ponoviti da od trenutka ulaska BS u Vladu mi nijesmo čuli nijedan kritički ton prema nacionalističkoj politici Andrije Mandića, prema vrijeđanju bošnjačkog naroda i islamskih vjernika od strane Porfirija Perića, nijesmo čuli nijedan prodržavni stav iz te partije, a da nije ispraćen packama na račun kritičara ili bez navođenja usko nacionalnih interesa bez intencije da se do sada čvrsto uspostavljeno savezništvo između bošnjačkog i crnogorskog naroda, a potom i ostalih zajednica u Crnoj Gori, održi i afirmiše. Više sam od lideršipa BS-a čuo pravdanja da nijesu ušli u Vladu zbog fotelja nego što je pokojni Risto ispalio kletvi za svojega vakta, a kamoli neki državnički stav, ideju ili platformu.
U međunarodnom kontekstu ono što zabrinjava povodom ulaska BS-a u Vladu jeste što on odgovara svima: i Americi i Rusiji, i Federaciji Bosne i Hercegovine i tzv. Republici Srpskoj, i Izetbegoviću i Vučiću. To zaista djeluje nerealno i nemoguće, ali ipak se desilo u Crnoj Gori. A opasno je jer se iz takvih brakova rađaju opasne posljedice. Zapad misli da je uklanjanje klerikalnog mračnjaka s mjesta MVP koji je pisao ode Rusiji i bio veći neprijatelj NATO od posljednjeg podoficira Istočne Njemačke, zapravo korak bliže zapadnim vrijednostima, dok Istok smatra da je ulazak BS-a u Vladu idealan pošto normalizuje antievropske, proruske i velikosrpske snage u Crnoj Gori; Izetbegović se nada da će imati paternalizam nad bošnjačkim narodom u Crnoj Gori iako ga jedva ima u svojoj stranci, dok s druge strane Vučić, potpuno racionalno, ulazak BS-a posmatra kao logičan korak uništenja crnogorsko-bošnjačke osovine koja uz albansku ima i te kakvu potenciju da našteti njegovim velikodržavnim aspiracijama. Uticaju se nadaju i Turska i EU iako je svjetski poznata njihova istorija pregovaranja. Dakle, ko ovo može raščivijati? Ako budu imali volje, to mogu uraditi predstavnici BS-a. Hoće li, to je pitanje za njih. Ako je suditi po prvih mjesec dana njihovog učešća u Vladi, ne piše nam se dobro.
Lični osvrt (Avdi Avdiću)
Meni se makar ne može prilijepiti etiketa DPS-ovog čovjeka, što branitelji politike BS-a posljednjih dana prišivaju svakom ko na njihov račun uputi riječ kritike, iako su bili najčvršći Đukanovićev partner. Drugo, porodične veze s bošnjačkim narodom i aktivna podrška bošnjačkim organizacijama ne dozvoljavaju da se etiketiram kao neprijatelj Bošnjaka/kinja. Čini mi se da imam pravo na oštar sud prema Ervinu Ibrahimoviću i njegovoj stranci zbog njihove neprincipijelnosti koju sam argumentovao. Avdo Avdić, ponajbolji bosansko-hercegovački novinar i veliki prijatelj Crne Gore koji je inače podržao ulazak BS u Vladu, zapisao je u jednom članku: "Ulazak Bošnjačke stranke može biti poguban po Bošnjake u Crnoj Gori. Jer ako ne iskoriste ulazak u vlast da ojačaju sebe i poziciju crnogorskih suverenista u Crnoj Gori, onda će ih vrlo brzo Aleksandar Vučić, koristeći Andriju Mandića kao escajg, pojesti za večeru.
Ulazak Bošnjačke stranke u Vladu imat će smisla samo onda ako ... Bošnjačka stranka bude imala hrabrosti da bude na braniku Crne Gore i interesa Crnogoraca. Ali ako budu čuvali svoje funkcije, a ne Crnu Goru, onda će to biti pogubno za njih. I samo sa za njih."
Dragi Avdo, bojim se da je ovo jedna lijepa iluzija. Ja za sada nijesam uočio nijedam korak BS-a na linijama koje si naveo kao glavnu trasu. Ervinov skandalozni intervju najmarkantniji je pokazatelj toga i dokaz njegove sebične, otuđene i trgovačke politike.
