Piše: prof. dr. Enver Halilović
1. Čije političke stavove iznosi Schmidt u pismu Evropskom sudu za ljudska prava (u daljem tekstu ESLJP) u predmetu S. Kovačević protiv BiH? Jesu li to njegovi lični stavovi kao stavovi Visokog predstavnika u BiH ili su to stavovi Savjeta bezbjednosti UN ili stavovi PIC-a? To je početno pitanje koje tražiti odgovor. Jedna je stvar ako je sadržaj pisma njegov lično, a druga stvar je ako je ono stav SB UN ili PIC-a.
Pitanje čije je pismo Cristiana Schmitha koje je uputio pod izgovorom prijatelja suda, amica curiea, ESLJP u predmetu S. Kovačević protiv BiH, treba da postave organi državne vlasti BiH, prije svega Predsjedništvo BiH, Predsjedavajući Vijeća ministara i Ministar vanjskih poslova BiH Savjetu Bezbjednosti UN i PIC-u, pod uslovom i pretpostavkom: da to smiju da urade i da su svjesni opasnih političkih posljedica Schmidtovog pisma Evropskom sudu, ne samo po evropsku, već po bilo kakvu budučnost države BiH.
Odgovor na ovo pitanje od posebne je važnosti za BiH. Iz njega će se vidjeti da li su SB UN, posebno Amerika, zaista prijatelji BiH, ako se slaže sa sadržajem Schmithovog pisma ESLJP u predmetu Kovačević protiv BiH ili se samo takvim predstavlja.
2. Ako SB UN ili PIC odgovore da oni ne stoje iza sadržaja pisma Schmith upućeno ESLJP u navedenom predmetu onda Predsjedništvo BiH treba da pokrene pitanje prekoračenja odgovornosti Schmitha pred Savjetom bezbjednosti UN i da traže njegovu smjenu.
3. Dosadašnju šutnju bosanskohercegovačke državne vlasti, posebno samoproglašenih građanskih političkih partija koje su na vlasti u državnim organima BiH, a koje su dobile glasove na općim parlamentarnim izborima zbog toga što su se predstavljale građanskim i suprotstavljale se tzv. etničkim političkim partijama, može se objasniti i shvatiti na jedan od tri načina pojedinačno ili s obzirom na sve njih zajedno. Prvo, da ih je strah da će ostati dalje u vlasti ako se suprotstave onom koji ih je, skoro pa, imenovao na vlast, a na vlast ih je neustavno doveo upravo Cristian Schmidt. Drugo, da su građanske stranke na vlasti u organima i institucijama države BiH izgubile građanski politički identitet za uvijek ili dok su na vlasti. Treće, da ne razumiju političku dalekosežnost štete koju pravi Cristian Schmidt državi i građanima Bosne i Hercegovine suprotstavljajući se presudi S. Kovačević protiv BiH. Žalosno je ako je riječ o bilo kojem od ovih razloga, a tragično je ako se radi o sva tri razloga zajedno te dosada šute o tome.
4. U prvostepenoj presudi S. Kovačević protiv BiH Visoki predstavnik u BiH ne može zastupati BiH. BiH predstavljaju i zastupaju ljudi iz organa vlasti BiH, a ne Visoki predsjednik u BiH. Tužba je protiv BiH, a ne protiv Visokog predstavnika UN u BiH. BiH ima svoje branioce u ESLJP, i ima svog sudiju u Evropskom sudu za ljudska prava. Branioci BiH su podnosioci žalbe na sudu. Schmith nije predstavnik BiH, on je Visoki predstavnik SB UN u njoj.
Organi vlasti BiH zaduženi za vanjsku politiku, naprijed navedeni, treba da ospore status Cristiana Schmidta kao amica curiea na ESLJP u predmetu S. Kovaćević protiv BiH.
5. Nije isto biti amica curiae, prijatelj suda, i podnijeti pismo koje je prigovor na predmetnu tužbu. Sadržaj Schmidtovog pisma je osporavanje presude Kovačević protiv BiH. Dakle, on nije amica curiae, već protivnik sudske presude. S obzirom da je Cristian Schmidt sadržajem pisma Sudu postao protivnik presude, postavlja se pitanje, onim članovima PIC-a koji su podržali Schmidtov odlazak na drugostepeno suđenje o presudi S. Kovačević protiv BiH: da li podržavaju sadržaj njegovog pisma kojim se Schmidtovo prijateljstvo sudu pretvara u neprujateljstvo prema sudu, prema sudskoj prvostepenoj presudi.
6. Rs prigovara Cristianu Schmidtu da ga nije imenovao Savjet bezbjednosti UN za svog Visokog predstavnika u BiH svojom odlukom, jer njegovo imenovanje ne podržava Rusija. Taj sadržaj prigovora Cristianu Schmidtu, za mene, u ovom momentu, u ovoj konkretnoj situaciji nije bitan. Ja u ovom momentu ignorišem pitanje njegovog pravnog statusa i legaliteta kao Visokog predstavnika UN u BiH zato što ono, za ovu situaciju, nije od prvorazrednog značaja. Njegovo protivljenje Evropskom sudu za ljudska prava ima mnogo više drugih, težih, političkih razloga koji ga delegitimiraju kao protivnika suda.
7. Primarno političko pitanje koje delegitimira Cristiana Schmidta na tako visokoj internacionalnoj političkoj dužnosti, funkciji Visoki predstavnik SB UN u BiH, jeste njegovo protivljenje primjeni presude Evropskog suda za ljudska prava o ustavno-pravnoj i političkoj diskriminaciji građana u BiH. Njegovo obrazloženje svog protivljenja presudi kojom se ukida pravna i politička diskriminacija građana, ljudi, stanovinika u BiH, je apsurd ad apsurdum.
Schmidt ne kaže presuda ESLJP u Predmetu S. Kovačević protiv BiH nije tačna, nije utemeljena na Ustavu BiH, u Ustavu BiH ne postoji diskriminacija o kojoj je riječ u presudi S. Kovačević protiv BiH, sud to nije dobro procijenio. On indirektno kaže suprotno: presuda S. Kovačević protiv BiH je faktički tačna, ali kaže direktno: njeno provođenje, provođenje presude S. Kovačević protiv BiH, je opasnost po mir u BiH.
Ovo Schmidtovo" obrazloženje i opravdanje" protivljenju navedenoj presudi Evropskog suda za ljudska prava je moralni i politički sunovrat Cristiana Schmidta. Poslije ovoga, on više nema šta da traži u bilo kojem javnom političkom životu dok traje i postoji ova politička i pravna civilizacija, a posebno ne može da ostane dalje na funkciji Visokog predstavnika UN u BiH.
8. Zamislite kada bi bilo koji sud prilikom izricanja presuda ubicama i kriminalcima, vodeći se mračnom sviješću Cristiana Schmitha, Visokog predstavnika SB UN u BiH, rekao: pa jest ON je kriminalac, On je ubica, ali ne mogu da mu izreknem kaznenu presudu, jer to onda može biti opasnost po sredinu u kojoj živi njegova družina, tome će se usprotiviti drugi kriminalci, njegova bratija, proizvest će opasanost po mir građana.
9. Zamislite situaciju da je Internacionalni krivični sud u Haagu, prilikom izricanja presude ratnim zločincima, poput Karadžića ili Mladića, odustao od njihove doživotne presuda i rekao: oni jesu ratni zločinci, jesu genocidaši, ali ako im presudimo doživotne robije to će proizvesti opasnost po tzv. krhki mir u BiH.
10. Schmidtovo protivljenje odluci Evropskog suda za ljudska prava u presudi S. Kovačević protiv BiH je dovođenje u pitanje smisla postojanja suda uopće. Po njemu, Sud ne može da izriče kaznene presude, jer to može da izazove nemir. Postavljaju se pitanja: (1) ima li Schmidt svijest demokratskog svijeta o podjeli i oblicima savremene vlasti: sudska, izvršna i zakonodavna; (2) ako je mir apsolutna vrijednost zašto Schmidt ne štiti mir u BiH poništavanjem separatističkih odluka i propisa npr. organa vlasti Rs koje direktno vode u ratne sukobe u BiH; protiv sepatarističkih propisa i odluka organa vlasti Rs Schmidt ne poduzima ništa, ne poništava ih, ne proglašava ih opasnošću po mir u BiH, ali ustaje protiv odluka Evropskog suda za ljudska prava kao protiv nečega što je opasnost po mir u BiH; glumarao je Schmidt veličinu pred Deklaracijom Svesrpskog sabora, čak i pred njegovim osporavanjem kao legalnog visokog predstavnika; nije poništio ni dokument o razdruživanju Rs i FBiH; (3) ako znamo koje političke i kulturne zajednice u BiH "mogu biti izazvane" presudama Evropskog suda, odnosno odlukama organa vlasti Rs, onda izgleda da Visoki predstavnik SB UN u BiH ima različita mjerila straha od nemira u BiH u zavisnosti od toga o kojoj bosanskoj političkoj i kulturnoj grupi je riječ. Ako nešto, neka odluka ili presuda, targetira Bošnjake muslimane onda to nije opasnost po "krhki mir" u BiH, ali ako targetira neku drugu političku i kulturnu grupu u BiH, bilo Bosanske Srbe ili Bosanske Hrvate, onda to može biti opasnost po mir u BiH. Ovo jako mnogo govori o moralnom, bolje kazano nemoralnom liku i djelu Cristiana Schmitha, Visokog predstavnika Savjeta bezbjednosti UN u BiH, o njegovim politički nemoralnim akrobacijama.
11. Sreća da Cristian Schmith nije bio visoki predstavnik u vrijeme donošenja haških presuda o srpskom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv R BiH i o hrvatskom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv R BiH, vjerovatno bi se prijavio da kao "prijatelj suda", amica curiae, objasni haškom krivičnom sudu da ne donosi takve presude kakve je donio, jer one mogu ugroziti "krhki mir" u BiH.
12. Schmithovo protivljenje presudi S. Kovačević protiv BiH sadrži i zasniva se na prijetnji pravu strahom. Strahom se opravdava, prihvata, ušutkava, diskriminacija i nejednakost ljudi. Ako je Schmith predstavnik najvećeg tijela savremenog svijeta, SB UN, onda je on fenomen moralnog i političkog sunovrata aktuelne političke civilizacije.
U savremenom svijetu, kao i u životinjskoj farmi, nema mjesta za pravdu, za nemoćne, za pravo, već samo za silu, za moćne. Možda je Cristian Schmith u pravu, nemoćni zaista nemaju pravo da se ne mire sa svojom nemoćnošću, sa pravnom i političkom diskriminacijom kojom su izloženi, ako time "ugrožavaju moćne".
13. Schmidtova prijetnja pravu strahom priziva agresivne politike u BiH kao na nešto efikasno i politički probitačno. U tom kontekstu se može razumjeti politička efikasnost SNSD-a u BiH i Schmidtovo "klepanje ušima" pred njom. Agresivna politika je opasnost po mir i s njom se najlakše i najefikasnije može boriti tako što će se "klepiti ušima", imati gluhe uši, i biti sretan da postoji bilo kakav, kakav takav, mir. U bosanskoj politici, pored Schmidta, ima dosta kleptača ušima pred političkom agresivnošću i drskošću.
14. Presuda pravno i politički ugroženog pojedinca, građanina, Slavena Kovačević protiv BiH, je "opasnost" po političke i kulturne historijske grupe u BiH te joj se treba suprotstaviti i poništiti je, kao što su civili, djeca, žene, starci, ranjenici, u izbjegličkim kampovima i bolnicama u Gazi, "životna opsnost" za tehnički moćnu vojsku Izraela.
