Dejton 2025 – govori tiše, da te bolje čuju

Piše Hamza Višća

Jedan od učesnika Proljetnog samita NATO Parlamentarne skupštine, održane 26.-29.maja u Dejtonu (Ohajo, SAD), je u ovdašnjim medijima utiske sažeo u dvije rečenice: Samo su se Hrvatska i HDZ ozbiljno pripremile i predstavile svoje stavove o dometima i za njih aktuelnim izazovima Dejtonskog sporazuma, jašući na etnicizmu i izbornom zakonu, zanemarujući ljudska prava građana BiH. Ostali su tražili pomilovanje za svoje šefove, ili ozbiljniju intervenciju međunarodne zajednice.

Rekao bih – k'o nekad u osam, ali sam usprkos ovako preciznom flešbeku ovog učesnika, zaronio malo dublje u sve teme Proljetnog samita, posebno se fokusirajući na zapadni Balkan i 30. godina Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH.

Hoću da vjerujem da su iz respekta prema domaćinu svi sporazum postignut prije 30 godina nazivali Dejtonskim sporazumom, svjesno ili nesvjesno zanemarujući njegovu suštinu sadržanu u imenu – Opći okvirni sporazum o miru u BiH, dajući mu status Velikog praska, a ne realan status sporazuma koji je trebao da zaustavi rat i uspio u tome, i koji treba biti polazna osnova za uspostavljanje demokratskog društva i efikasnog državnog aparata.

Potpisnice sporazuma: BiH, Hrvatska i SRJ(čitaj Srbija i Crna Gora) su listom došle sa već poznatim i izlizanim šalabahterima na temu implementacije rečenog Sporazuma.

Treba priznati da su se neki potrudili upakovati ratne ciljeve u brendirane ambalaže, pretvarajući se da su "europejci" ili nezaobilazni faktor stabilnosti zapadnog Balkana.

Izborni zakon, koji bi svojim sadržajem trebao biti osnova daljnje razgradnje naše domovine, proglašen je imperativom i uslovom hrvatske podrške Bosni i Hercegovini, kada su evropske integracije u pitanju.

Predsjedavajuća Predsjedništva BiH se zalagala za skidanje stranačkog šefa sa crne liste američkog ministarstva, podržala sve stavove delegacije Srbije, komšija koji se predstavljaju faktorom stabilnosti, a gotovo da nema akata nestabilnosti u kojima ne učestvuje. Crnogorski predsjednik je haman promašio skup i kompletan Sporazum o miru u BiH. Jer da ga je pročitao, barem na letu preko bare, skontao bi da su ga potpisale tri nezavisne države, uključene u rat, koji je Sporazumom okončan.

Probosanski blok je imao glasniji, bukvalno glasniji, nastup, recitirajući ili da interveniše međunarodna zajednica, ili da nam, ako baš moramo imati unutrašnji dijalog (a moramo), izabere sagovornike, bez onih s kojima rezulutno nećemo razgovarati. Na tome su neki, ako im je vjerovati, više radili mimo plenarnih dešavanja. Neki su, ako je suditi po njihovim komentarima ovdašnjih zbivanja, samo tijelom bili u Dejtonu, a jezikom na čaršiji.

Sve u svemu, nije bilo nekog fajta, pa ni dijaloga, neko je hajrovao jaknu, neko lajk na društvenoj mreži. Samit se, haman nije ni desio. Osim ako u znakovitoj šutnji učesnika ne prepoznajete predan rad na iščitavanju poruka Samita - uzdaj se u se i u svoje kljuse i govori tiše da te bolje čuju. Fakat, neka obraćanja bolje zvuče, kad ih sami pročitate.

A što se tiče drugih tema, one su naše učesnike mimoišle. Jednostavno, ko bi se bavio jačanjem transatlantskih veza i doprinosa Evrope i Kanade snazi i efikasnosti NATO-a u odvraćanju i odbrani, svekolikoj pomoći i podršci Ukrajini, ili većim izdvajanjem za odbranu i sigurnost. Imamo mi naših briga, a i nema se tu šta recitovati.