Lider bosanskih Srba sklon secesiji, uz podršku Rusije, koji je prošle godine smijenjen s funkcije u Bosni zbog prkosa međunarodnom nadzorniku zemlje, ipak je nastavio svoju neprijateljsku kampanju protiv muslimanske zajednice u Bosni, sve više djelujući u savezništvu s krajnje desničarskim akterima širom Evrope i u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova brzo eskalirajuća retorika toliko je uznemirila lidere Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da su prošlog mjeseca izdali saopćenje u kojem osuđuju širenje govora mržnje i zapaljivih narativa o muslimanskoj zajednici u Bosni, poznatoj i kao Bošnjaci.
Saopćenje Islamske zajednice potaknuto je nedavnom upotrebom izrazito antimuslimanskog jezika od strane Milorada Dodika, bivšeg predsjednika Rs, većinski srpskog entiteta Bosne i Hercegovine, kao i drugih lidera bosanskih Srba u obraćanjima publici u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama. U odgovoru, Islamska zajednica je pojačanu retoriku uporedila s govorom mržnje i etnički obojenom propagandom koja je podsticala tenzije uoči ratova tokom raspada bivše Jugoslavije 1990-ih.
Ponovo sada, Dodik i drugi lideri bosanskih Srba, čini se, koriste islamofobne argumente, ovaj put kako bi stekli podršku za svoj etnonacionalistički projekt nezavisnosti Rs. U eri saradnje među međunarodnim akterima krajnje desnice, ovi argumenti pronalaze uporište na visokim nivoima vlasti i među značajnim dijelovima zapadne javnosti.
Dodik je poznat po svojoj posvećenosti negiranju genocida u Srebrenici, islamofobnim i secesionističkim stavovima, rasističkim izjavama prema zvaničnicima drugih država te stalnom podrivanju krhkog poslijeratnog pravnog i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, Dodik je više puta putovao u Moskvu od početka ruske potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine. Također je sarađivao s Rusijom na podrivanju kulture sjećanja i stvarne pravde za žrtve rata u Bosni od 1992. do 1995. godine.
Njegove aktivnosti dugo su bile razlog za sankcije koje su mu uvele Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, sve dok administracija Donalda Trumpa nije ukinula te mjere u oktobru, nakon opsežne lobističke kampanje i navodno kao dio dogovora kojim bi ga se uvjerilo da prihvati sudsku odluku o njegovom razrješenju, koju je prvobitno odbio. I dalje je pod evropskim sankcijama, ali i dalje predvodi svoju političku stranku u Rs i faktički nastavlja upravljati političkom moći putem posrednika.
Narativ o civilizacijskom sukobu
Tokom posjeta Jerusalemu i potom Vašingtonu u februaru — zajedno sa srpskom članicom tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željkom Cvijanović i vršiteljicom dužnosti predsjednika Rs Anom Trišić Babić — Dodik je upozorio na civilizacijski sukob između „judeo-kršćanskog“ svijeta i islama, predstavljajući Rs kao liniju odbrane od muslimanskog utjecaja. Tako je, osvrćući se na svoju posjetu Jerusalemu krajem februara, izjavio da „Izrael i Rs dijele egzistencijalnu prijetnju koju predstavlja radikalni islam i politike koje iz njega proizlaze“. Nakon njegove posjete Sjedinjenim Američkim Državama, predsjednik Srbije i Dodikov saveznik Aleksandar Vučić ocijenio je da je Dodikovo približavanje SAD-u rezultat zajedničkog interesa za „zaštitu kršćanstva i očuvanje kršćanskih vrijednosti“.
U Jerusalemu je Dodik također tvrdio da „liberalne elite“ promovišu imigraciju „ljudi islamske vjere koji sa sobom donose duboko ukorijenjeni antisemitizam“. Takve tvrdnje podsjećaju na postulate krajnje desničarske „teorije velike zamjene“, prema kojoj masovna imigracija muslimana iz arapskog svijeta podriva društveni poredak i promoviše islamski zakon u Evropi i SAD-u. Tokom boravka u Vašingtonu, Dodik se sastao s republikanskim članovima Kongresa, kao i sa zvaničnicima administracije Donalda Trumpa, uključujući ministra odbrane Petea Hegsetha, s kojim je, kako je naveo, razgovarao o „odbrani kršćanskih vrijednosti“.
Zabrinjavajuće je što su ovi susreti, kako se čini, imali odjeka među desno orijentiranom javnošću u oba konteksta. Jedan tekst objavljen u američkom listu pozvao je na priznanje nezavisne Rs, ponavljajući velik dio Dodikove retorike. Slični narativi u Sjedinjenim Američkim Državama već su ranije promovirani i od pojedinih konzervativnih krugova u Vašingtonu. Također, u jednom novijem tekstu upozorava se da je Bosna i Hercegovina „skrenula“ ka ekstremizmu, iako se ranije smatrala „primjerom umjerene muslimanske države“, pri čemu se solidarnost Bošnjaka s Palestincima koristi kao dokaz navodne radikalizacije društva.
U ovom osjetljivom trenutku, novinarka iz Vašingtona Jovana Đurović ističe da se odnos između bosanskih Srba i Zapada sve više oblikuje „sve otvorenijim oblikom islamofobije“. Dodikove izjave o muslimanskoj zajednici u Bosni ne razlikuju se od izjava brojnih krajnje desničarskih agitatora i nasilnih ekstremista širom svijeta. Prošlog mjeseca Dodik je upotrijebio pogrdni izraz „balije“ za bosanske muslimane i izjavio da su „muslimani… naši neprijatelji“. Ranije je ezan opisao kao „zavijanje“, a muslimane u Bosni pozivao da pređu na pravoslavlje radi „nacionalne harmonije“. Krajem 2025. godine tvrdio je da su Bošnjaci „amebe koje se nekontrolisano razmnožavaju i šire“, dok ih je ranije nazivao „genetskim lažovima“.
Zajednički nacionalistički narativi
Profesorica na Univerzitetu Kolumbija i preživjela rata u Bosni Amra Sabic-El-Rayess još je 2020. godine upozorila da se „američki bijeli supremacisti okupljaju oko srpskih i hrvatskih nacionalističkih narativa zasnovanih na dugotrajnom strahu od muslimana“. Istraživanja su također povezala antimuslimansku retoriku usmjerenu protiv Bošnjaka s napadima na muslimanske zajednice širom svijeta, uključujući napad na džamije u Christchurchu 2019. i neonacističke napade u Norveškoj 2011. godine.
Korijeni ovakvog obraćanja Zapadu kroz islamofobiju sežu do krvavog raspada Jugoslavije 1990-ih. Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo ističe da Dodikova dehumanizacija bosanskih muslimana ima uporište u ideološkim osnovama koje su dovele do genocida u Srebrenici 1995. godine. Tokom rata, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević opravdavao je agresiju potrebom zaštite evropskog kršćanstva od islama. Sjećanje na osmansku vlast također je korišteno za demonizaciju muslimana i njihovo predstavljanje kao produžene ruke turske dominacije.
Revizija historije predstavlja još jednu komponentu ovog antimuslimanskog narativa. Osim otvorene islamofobije, Dodik i drugi su zloupotrebljavali sjećanje na Holokaust u svrhu nacionalističke kampanje. Tokom posjeta Jerusalemu i Vašingtonu, Dodik je optužio Bošnjake za saradnju s nacistima i upravljanje koncentracionim logorima tokom Drugog svjetskog rata. Iako su pojedinci iz različitih etničkih grupa u bivšoj Jugoslaviji sarađivali s nacistima, tvrdnje o širokom učešću bosanskih muslimana u genocidu nad Jevrejima i Slavenima su u velikoj mjeri osporene. Bošnjački lideri su također u više navrata javno izrazili žaljenje zbog eventualne uloge pojedinaca u zločinima nad jevrejskom zajednicom tokom Holokausta. Ipak, ovakva revizija historije nije nova u Dodikovoj retorici, jer je više puta koristio Holokaust kao sredstvo za negiranje genocida u Bosni.
Dodik već duže vrijeme nastoji pridobiti podršku aktera koji promovišu slične pokrete širom Evrope. U takvom okruženju, ističe se potreba da se njegov pristup jasno prepozna kao pokušaj mobilizacije desničarskih krugova u korist secesionističkih ciljeva, oslanjajući se na antimigrantske i antimuslimanske narative. Ukoliko bi takvi pokušaji uspjeli, mogli bi dovesti do destabilizacije Bosne i Hercegovine, dodatnog negiranja genocida i porasta govora mržnje, kao i potencijalnog povratka oružanih sukoba na Balkanu.
(Ben Gerstein je gostujući istraživač na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.)
