Piše: Hamza Višća
To što Putin nije za mir, ne znači da mira neće biti. Živi bili pa vidjeli, rekao bi Valter.
Naravno da je Moskvi važnije uspostaviti bolje odnose sa Vašingtonom i na taj način se pozicionirati na globalnoj sceni, kao kakav-takav faktor, nego prihvatit ukrajinskog predsjednika za sagovornika o trajnom miru i prosperitetu građana Ukrajine, pa i onih kojima je ruski maternji jezik.
Ipak, sumnjam da će se stići do Sporazuma bez učešća Zelenskog, koji bi morao tražiti garancije implementacije dogovorenog, ozbiljnije i veće od onih koje su dali Rusija i SAD pri denuklearizaciji Ukrajine, prije 21 godinu.
Desi li se mir, a hoće, postratna Ukrajina će trebati snage za održavanje mira, rekonstrukciju i obnovu, ali i dekontaminaciju ratnih zona, pa i identifikaciju posmrtnih ostataka, poginulih i stradalih u brutalnoj agresiji Rusije.
Znatan broj evropskih zemalja već odavno radi na uspostaljanju Koalicije voljnih (svjesni da Rusija ne bi pristala na NATO ili EU kontingente), koji bi slanjem trupa osiguravali mir, od povlačenja vojnih potencijala Rusije i Ukrajine sa prve linije, ima ideja da taj Pojas bude širok 15 km na obje strane, do kontrole kapaciteta razmještenih u kasarne i kantomane u dubini teritorije.
