Avdibegović: U presudi za "Respiratore" korišteni su zakoni koji više ne postoje

Fikretu Hodžiću nije suđeno ono za šta je osuđen

Branili ste Fikreta Hodžića. Je li tačno da je osuđen za nešto za šta nije ni optužen? Ako je tačno, molim Vas za detaljnija objašnjenja?

- Da, već sam to ranije i navela.

Vidite, da ne bi bilo zabune, ova odbrana je u prvoj svojoj rečenici žalbe u vezi sa ovim poglavljem napisala da mi ne sporimo da sudovi nisu vezani pravnom kvalifikacijom koju postavi tužilac. Međutim, sudovi se moraju kretati u okviru činjeničnog opisa djela koje se optuženom stavlja na teret i mogu izvršiti prekvalifikaciju na način da se donese osuđujuća presuda za djelo čiji elementi su navedeni u činjeničnom opisu.

Međutim, u konkretnom slučaju nije došlo do prekvalifikacije. To tvrdim iz više razloga. Prvo, Hodžić Fikret se po istom činjeničnom opisu oslobađa za sva krivična djela – njihove pravne kvalifikacije, koja su mu stavljena na teret, i onda se po istom tom činjeničnom opisu osuđuje za tačku 2. za krivično djelo koje mu nikada nije stavljeno na teret, a to je Zloupotreba položaja ili ovlaštenja. On se od takvih optužbi nikada nije mogao ni braniti, jer mu to nikada nije bilo predočeno, pri čemu je činjenični opis, kako prvostepeno vijeće navodi “prekomponovan”, da bi dijelom odgovarao elementima ovog krivičnog djela, iako ni sada ne sadrži te elemente. Ali činjenica je da njemu nikada tokom postupka ni činjenično, a ni pravno, ovo krivično djelo nije stavljeno na teret, pa se od toga nije mogao ni braniti.

Ja čim sam čula izreku prvostepene presude sam rekla da mu ovo djelo nikada nije stavljeno na teret, ali sam iščekivala obrazloženje presude da vidim na koji način je to Sud BiH ovu pravnu situaciju obrazložio. Međutim, ja u presudi nisam našla ni riječi obrazloženja u vezi sa prekvalifikacijom, niti je sud riječ “prekvalifikacija” ikada spomenuo u prvostepenoj presudi. To je ono što predstavlja dodatnu povredu.

Pojednostavljeno rečeno, Fikret Hodžić je osuđen po “prekomponovanom” činjeničnom opisu, za krivično djelo od kojeg se nikada nije branio, a Sud BiH za takvo postupanje nije dao ni obrazloženje.

Na žalost, prekvalifikacijom se nije bavilo ni drugostepeno vijeće, iako smo se u svojoj žalbi pozivali i na komentare zakona o krivičnom postupku i svu dosadašnju praksu upravo Suda BiH, a koja je suprotna ovom postupanju.

Nadam se da sam uspjela barem dijelom odgovoriti na ovo složeno pitanje, koje se zaista može odgovoriti samo detaljnom analizom presuda i žalbi.

U presudi se citira tekst kojeg nije bilo tokom suđenja

Kada očekujete da će i vaš klijent u zatvor?

- Ne mogu Vam na ovo pitanje odgovoriti, procedura će sigurno biti provedena, vremenski period ne znam tačno, to nije do odbrane.

Presuda ne odlaže izvršenje, ali u svakoj presudi postoji i pouka o vanrednom pravnom lijeku. Ima li toga i u ovom slučaju i koji je ili koji su to vanredni pravni lijekovi?

- Na ovu presudu nema prava žalbe. Mi imamo na raspolaganju ulaganje apelacije Ustavnom sudu BiH, kao i podnošenje eventualno predstavke Evropskom sudu za ljudska prava. S obzirom na brojnost povreda prava na pravično suđenje sasvim sigurno ćemo iskoristiti sva pravna sredstva i pravne lijekove koji su nam na raspolaganju.

Nemojte zaboraviti da postoji i vanredni pravni lijek zahtjev za ponavljanjem krivičnog postupka, u tačno propisanim uslovima, ali to svakako zavisi od svega što će se u budućnosti dešavati.

Hoćete li podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH? Ili ćete odmah ići na Sud za ljudska prava u Strazburu?

- Na žalost nemamo mogućnost odmah obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava, tako da prvo moramo iscrpiti sve domaće pravne lijekove, što podrazumijeva i apelaciji Ustavnom sudu BiH. Ali budite uvjereni da ćemo detaljno razmotriti korištenje svih pravnih alata koji su nam na raspolaganju.

Ima li nešto zbog čega se u ovom slučaju kajete? Gdje ste pogriješili i šta bi ste drugačije radili i uradili?

- Jako često sam vodila razgovore sa svojim klijentom u vezi sa medijskim izvještavanjima i našim očitovanjem s tim u vezi. Na samom početku postupka smo i pokušavali demantirati sve netačne navode koji su se pojavljivali, ali onda dobijete još deset naslova koji počinju sa “malinar” učinio ovo ili ono… U konačnici moja je odluka bila da fokus bude isključivo na krivičnom postupku, vjerujući duboko u vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

Da li bih drugačije postupila sada, iskreno ne znam. To je nešto o čemu sam jako često razmišljala, ali ja sam od završetka pravnog fakulteta u advokaturi, to je više od 15 godina, i ja sam naučena da razmišljam isključivo pravnički, vjerujući duboko da samo ono što se izgovori u sudnici će biti cijenjeno tokom postupka i da je samo to relevantno. Međutim, očito sam se jako prevarila, s obzirom da je u prvostepenoj presudi citiran cijeli jedan dokument koji je objavljen u javnosti, a nije proveden kao dokaz. Dakle, akt za koji mi ne znamo ni porijeklo je citiran u cijelosti u samoj presudi pozivajući se upravo na medijske objave, a da je takav akt ikada proveden kao dokaz i dobio svoj broj. Vjerujte, kada sam to vidjela, doživjela sam ogromno razočarenje.