Šta Dodik trenutno ima na raspolaganju, kako bi proveo svoje odluke? On ima nekoliko hiljada policajaca, a artiljerije nema skoro nikako. Nešto bi mogao izuzeti iz kasarni Oružanih snaga, koje bi morao prije toga zauzeti, ali ni pomoću toga ne bi bio superioran. Bez višestruke vojne nadmoći pomoću koje će je provesti, secesija je mrtvo slovo na papiru, kazao je u razgovoru za Slobodnu Bosnu politički analitičar Haris Imamović.
Sa Imamovićem smo razgovarali o čestim i sve drskijim prijetnjama koje stižu od strane predsjednika RS-a Milorada Dodika, (ne)adekvatnom odgovoru iz Federacije BiH, politici Bidenove administracije na zapadnom Balkanu i Bosni i Hercegovini, njenim mogućnostima, promašajima i uspjesima.
Dodik godinama prijeti secesijom. Sve to izaziva veliku uznemirenost u našem društvu. Da li mi, društvo u cjelini, ispravno procjenjujemo njegovu snagu i namjere?
- Na početku hladnog rata, Amerikanci su shvatili da je vrlo teško utvrditi sovjetske namjere, jer su dolazile kontradiktorne informacije. Na osnovu informacija, koje su prikupljali, mogli su zaključiti da će Sovjeti napasti NATO savez, ali i da neće. Na kraju su zaključili, da namjere nije moguće objektivno utvrditi, jer su fluidne.
Kako kaže profesor John Mearsheimer, koji je u to vrijeme bio u američkoj vojsci, Pentagon se odlučio da objektivno utvrdi ono što je moguće objektivno utvrditi, a to je oružje s kojim Sovjeti raspolažu. Umjesto da pokušavaju otkriti namjere sovjetskih vođa, tumačeći njihove izjave, Amerikanci su počeli prebrojavati sovjetsko naoružanje i pratiti kretanje trupa, vodeći se motom: "Ne slušaj šta suparnik priča, već prati šta radi."
Toj doktrini su ostali vjerni sve do danas. Vidjeli smo to uoči invazije na Ukrajinu, kada su upalili sve alarme, nakon što su Rusi počeli gomilati trupe na zapadnoj granici. Isto se ponovilo nedavno kada je Srbija počela gomilati trupe, na granici s Kosovom.
Bez vojne nadmoći, secesija je nemoguća
U novembru 1991. tadašnji komandant Teritorijalne odbrane Drago Vukosavljević, naredio je prebacivanje protiuvazdušnog naoružanja sa 4.000 granata iz skladišta Zraka na obronke iznad Sarajeva. Nedugo nakon toga, JNA dovozi 38 kamiona s naoružanjem iz zagrebačke kasarane Plešo u BiH, a Ministarstvo odbrane pod Kadijevićem premješta u bh. kasarne srpske vojnike porijeklom iz BiH, koji su se nalazili u drugim republikama.
Do 9. januara, SDS je imao na raspolaganju 80.000 vojnika i potpunu artiljerijsku supremaciju. Marko Attila Hoare u svojoj knjizi "Kako se Bosna naoružavala" navodi podatak da je tokom rata, VRS imao 330 tenkova, dok je ARBiH imala 40.
Šta Dodik trenutno ima na raspolaganju, kako bi proveo svoje odluke? On ima nekoliko hiljada policajaca, a artiljerije nema skoro nikako. Nešto bi mogao izuzeti iz kasarni Oružanih snaga, koje bi morao prije toga zauzeti, ali ni pomoću toga ne bi bio superioran. Bez višestruke vojne nadmoći pomoću koje će je provesti, secesija je mrtvo slovo na papiru.
.jpg)
Ipak, Dodik najavljuje "mirnu secesiju"!?
- Mirna secesija po čehoslovačkom modelu je moguća, samo ako bi se Sarajevo složilo. Ako ne bi, onda secesija ne može biti mirna. Nakon što bi proglasio secesiju, Republiku Srpsku bi morali napustiti pripadnici Oružanih snaga BiH, SIPA-e i Granične policije. Ako odbiju, a morali bi odbiti, jer se radi o nelegalnoj odluci, Dodik bi morao primijeniti silu kako bi ih istjerao. Riječju, napao bi ih, a oni bi se branili, i šta je to? Mir?
Nadalje, Dodik bi morao zabraniti ostatku Oružanih snaga, SIPA-e i drugih institucija, koje bi ostale lojalne državi, da prelazi "granicu nezavisne RS". Kako da im zabrani? Međuentitetska linija je duga 1200 kilometara, kao front u Ukrajini. Ujesen 1995. godine, VRS čak ni sa 80 hiljada vojnika, i artiljerijsku superiornost, više nije mogao držati toliko dug front. Dodik je neki dan rekao da bi, u slučaju secesije, "RS možda pokušala nešto iskontrolisati".
Ne sumnjam u Dodikove namjere, tj. želje. Da ima snage, on bi odmah proglasio otcjepljenje. Ne bi čekao ni dan. On nema vojnu snagu, ali je ima Srbija. Kako je RTS objavio prije neki dan, Srbija je u proteklih deceniju kupila naoružanja za tri milijarde, a BiH, kako kažu, "samo za 15 miliona". To je već ozbiljna prijetnja, iako nije, ili upravo zato što nije direktna kao Dodikove.
Želite reći da je Beograd ključna tačka?
- U Beogradu se odlučuje hoće li se Republika Srpska pokušati otcijepiti, a ne u Banjaluci. Jer to ni u kojem slučaju ne bi bila secesija, već aneksija. Ako počnu gomilati trupe uz granicu sa BiH, onda više nije važno šta pričaju.
Ne znam šta će Vučić učiniti. Ako se odluči, može znati u šta ulazi, ali niko ne bi znao kako će sve završiti, nakon godinu, dvije, tri ratovanja. Mladić je sve do 1995. godine vjerovao da može vojno prinuditi našu vladu da potpiše mir pod srpskim uslovima. A onda se, za nekoliko mjeseci, sve promijenilo. Armija RBiH se naoružala, potpisan je Washingtonski sporazum, NATO se uključio. Kako je sam Dodik u dokumentarcu "Tri boje otadžbine" nedavno kazao: Republika Srpska je tada morala prihvatiti kakav-takav mirovni sporazum, jer da se rat nastavio, izgubila bi. To su njegove riječi.
"Ne smijemo svoju moć odlućivanja prenijeti na strance"
Da li ste zadovoljni odgovorom probosanskih političara na njegove akcije? Je li adekvatan? Profesor Ivo Komšić je nedavno rekao da Dodika treba ignorisati. Koji je vaš stav?
.jpg)
