U povodu Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na podatke Centralne evidencije spomenika (CES) čiji je tvorac. Ova baza podataka obuhvata informacije o više od 3.500 spomen-obilježja posvećenih ratnim stradanjima '90-ih na području Jugoslavije, a koji su izgrađeni u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.
Iako se možda na prvi pogled čini bezazlenom temom i ne toliko vrijednom pažnje, memorijalizacija i komemorativne prakse u Bosni i Hercegovini su mnogo više od toga. Spomenici su prilika iskazivanja pijeteta „svojim“ žrtvama i način da se pokaže društvu kako smo „mi“ stradali najviše. Političke strukture ih koriste u svrhu manipulacije biračkih tijela dok struka i drugi saučesnici nastoje vršiti reviziju prošlosti i stvarati nove narative zanemarujući ili negirajući sudski utvrđene činjenice. Ovakva situacija je dobrim dijelom omogućena zbog nepostojanja ili manjkavosti postojeće zakonske regulative. Poznato je da u BiH ne postoji nacionalni zakon kojim bi se regulisalo podizanje memorijala. Na nižim nivoima državne strukture postoje određene regulative. U Rs-u Zakon o spomenicima i spomen-obilježjima oslobodilačkim ratovima, te u Brčkom Zakon o simbolima Brčko distrikta BiH. Na području Federacije BiH ne postoji nikakvo zakonsko rješenje koje bi tretiralo izgradnju spomenika. Takođe, unutar Zakona o nestalim osoba BiH nalazi se pravilnik O obilježavanju mjesta iskopavanja i ukopa nestalih osoba.
UDIK je prošlog mjeseca objavio novu publikaciju naziva „Dejtonska Bosna i Hercegovina: Tri decenije krhkog mira“ koja donosi kratko sumiranje društveno-političke situacije u našoj zemlji tokom prethodne tri decenije. Kako danas vidimo tridesetogodišnji period tranzicije, koliko smo napredovali a koliko nazadovali, te koliko su komemorativne prakse danas politizirane neka su od pitanja o kojima se raspravlja u ovoj knjizi. Poseban dio knjige odnosi se na memorijalizaciju stranih državljana u BiH, odnosno onih koji su svojim pozivima, učešćem u mirovnim misijama ili na bilo koji drugi način doprinijeli stabilnosti Bosne i Hercegovine. Mnogi su od njih na tom putu dali svoje živote. No, bilo je i onih koji su svojim djelovanjem činili suprotno. Destabilizacija države, negiranje genocida i drugih zločina bili su dovoljni da im pojedinci odaju poštu.
Spomenici podignuti stranim državljanima u Bosni i Hercegovini ne zauzimaju značajniju pozornost javnosti, pa ni civilnog društva. Prema istraživanju UDIK-a iz 2016. mapirano je manje od jedan odsto spomenika 1992-1995. posvećenih stranim državljanima. Obzirom na kontinuiranu izgradnju spomenika neminovno je da je deset godina kasnije taj broj u porastu. Prema trenutnim nalazima Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije, spomenici su uglavnom posvećeni vojnicima koji su djelovali u BiH tokom rata ili su bili dio poslijeratnih misija. U brojnosti memorijala prednjači sarajevska regija. Spomen-pločama i nazivima ulica posebno se odaje počast novinarima, mirotvorcima i humanitarcima.
