Ova strateška promjena bit će u centru pažnje na predstojećem NATO samitu u Ankari (7. i 8. jula), gdje će predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ugostiti lidere država članica Saveza.
Dok Vašington provodi opsežna smanjenja vojnih snaga širom Evrope, Turska koristi svoje rastuće tržište vojnog izvoza, vrijedno 10 milijardi dolara, kao i svoju značajnu vojnu moć kako bi popunila sigurnosni vakuum, pozicionirajući se kao neizostavan stub transatlantskog saveza.
S obzirom na to da je Vašington objavio planove za drastično smanjenje svog prisustva u Evropi – uključujući rezove od 30 posto kada je riječ o strateškim bombarderima i 50 posto kada su u pitanju mornarička plovila – Ankara je krenula u ofanzivu kako bi tu situaciju kapitalizirala na geopolitičkom i ekonomskom planu.
Ova strateška promjena bit će u centru pažnje na predstojećem NATO samitu u Ankari (7. i 8. jula), gdje će predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ugostiti lidere država članica Saveza. Samit je pažljivo osmišljen kako bi američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je već započeo povlačenje trupa i vojne opreme s kontinenta, predstavio konkretne ugovore i finansijske pokazatelje.
Izvan diplomatskih dvorana, velika izložba sistema za elektronsko ratovanje i municije stavit će u fokus procvat turske namjenske industrije, čiji izvoz sada dostiže vrijednost od 10 milijardi dolara. Turski vojni izvoz povećan je četiri puta od 2020. godine, vješto koristeći val evropskog naoružavanja potaknut ruskom agresijom na Ukrajinu.
Oko 56 posto tog izvora prošle je godine plasirano u SAD, Evropu i druge zapadne saveznike, što predstavlja potpunu strukturnu promjenu u odnosu na decenije diplomatskih nesuglasica iz prošlosti. Evropske vojske sve se više okreću turskoj opremi, koja je u potpunosti kompatibilna sa NATO standardima, kako bi nadomjestile američke kapacitete koji se povlače.
Isporuke uključuju oklopna vozila, školske avione i naoružane bespilotne letjelice. Među najznačajnijim primjerima su proizvođač dronova Baykar, koji osniva zajedničko preduzeće s italijanskom kompanijom Leonardo, te Turkish Aerospace Industries (TAI), koji je osigurao ugovor za isporuku 30 aviona Hurjet Španiji.
Pored nabavke vojne opreme, Ankara se nameće kao važno infrastrukturno i operativno uporište Alijanse. Turska trenutno aktivno postavlja podzemne naftovode u okviru NATO-ovog programa širenja infrastrukture, vrijednog 28 milijardi dolara, čiji je cilj jačanje energetske sigurnosti Saveza. Ova strateška potreba javlja se u trenutku kada američki rezovi prijete da Evropu ostave bez značajnog dijela izviđačkih i borbenih bespilotnih letjelica, dok se raspoređivanje američkih borbenih aviona smanjuje za trećinu.
Turska vješto koristi ovu poziciju za sklapanje lokalnih sigurnosnih sporazuma. Nedavno je, prvi put u historiji, izvezla ratni brod u Rumuniju – članicu NATO-a i Evropske unije koja graniči s Ukrajinom. Iako je historijski bila cijenjena prvenstveno zbog svog strateškog geografskog položaja i brojnosti vojske, Turska sada svoju vojnu snagu kombinuje s visokim nivoom industrijske proizvodnje i isporuke.
Turska posjeduje drugu najveću aktivnu vojsku u NATO-u, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država. Alijansi se pridružila 1952. godine zajedno sa susjednom Grčkom, a prošle godine povećala je izdvajanja za odbranu za sedam posto, dostigavši 30 milijardi dolara.
Promijenjeni strateški pejzaž značajno je povećao Erdoganovu diplomatsku moć i utjecaj unutar Alijanse. Nekada kritikovan i izolovan zbog blokiranja ulaska Švedske u NATO usljed zahtjeva povezanih s borbom protiv terorizma i djelovanjem PKK-a, turski predsjednik danas se nameće kao važan posrednik u odnosima s Vašingtonom.
Trump, koji je više puta javno razmatrao mogućnost povlačenja SAD-a iz NATO-a, istakao je da će prisustvovati samitu prvenstveno iz poštovanja prema Erdoganu, kojeg je opisao kao „veoma dobrog prijatelja“. Transatlantske tenzije porasle su usljed slabljenja međusobnog povjerenja, neslaganja oko izdvajanja za odbranu i širih regionalnih sukoba, uključujući i američko-iranske napetosti.
Ovaj samit mogao bi pružiti priliku i za rješavanje dugogodišnjih bilateralnih sporova između Ankare i Vašingtona. Nakon ozbiljnih tenzija izazvanih turskom kupovinom ruskog protivzračnog sistema S‑400 2017. godine, američkih sankcija i kasnijeg isključivanja Turske iz programa borbenih aviona F‑35, Trump je nagovijestio da bi se prodaja mlaznih motora Ankari mogla nastaviti nakon bilateralnog susreta, prenosi klix.ba.
Operativni kontrast između Turske i drugih evropskih saveznika postao je još očitiji nakon nedavnih događaja tokom američko-iranskog sukoba. Dok su države na istočnom krilu Alijanse tražile hitne konsultacije prema Članu 4 NATO ugovora nakon narušavanja njihovog zračnog prostora dronovima i ruskim avionima, turske snage su, prema navodima, direktno presrele četiri iranske balističke rakete.
