Svakodnevne vijesti o nesrećama u javnom prijevozu sve češće prerastaju u tragedije, a nadležni se, umjesto konkretnim odgovorima, uglavnom oglašavaju tek nakon uviđaja i vještačenja. Nakon posljednje tragedije u Sarajevu u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić, a četiri građanina povrijeđena od kojih 17-godišnja Ella Jovanović teže nakon što je na njih pri velikoj brzini naletio tramvaj, profesor Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu Mustafa Mehanović (koji predaje na predmetima električna, autonomna i cestovna vozila te šinske sisteme u javnom gradskom prijevozu), u emisiji "Dan uživo" na N1 je upozorio da uzrok ne treba prejudicirati, ali da je ključno govoriti o sistemskim rješenjima - pojačati kontrolu ispravnosti vozila, jasnije urediti odgovornost za tehničke preglede i formirati stručne timove koji će procijeniti koja starija vozila smiju ostati u saobraćaju.
N1: Da li je kasno da pitamo struku za mišljenje? Uglavnom vas zovemo nakon tragedija.
Mehanović: Prije svega želim izraziti saučešće porodicama i prijateljima stradalih. Zaista je ovo tragičan period. Što se tiče poziva, želim govoriti kao doktor tehničkih nauka, na osnovu dugogodišnjeg iskustva, uključujući i iskustvo u vještačenjima. I odmah na početku želim reći da koncept treba promijeniti: treba govoriti više o detaljima, jer su tu glavni problemi, a u ovakvim situacijama često dobijemo kratke izjave koje nekad budu pogrešne ili usmjeravajuće, pa to pokušavam izbjeći.
N1: Sada čekamo završetak uviđaja i rezultate vještačenja. Stručnjaci su u medijima već navodili neke ključne moguće uzroke. Vi ste također naveli četiri: ljudski faktor, stanje vozila ili infrastruktura, te sistem za napajanje električnom energijom. Može li biti da je riječ o spletu nesretnih okolnosti, odnosno, kombinaciji ovih razloga?
Mehanović: Pobrojano je sve što je moguće — riječ je o sistemima, odnosno o velikom skupu mogućih uzroka saobraćajnih nezgoda, posebno u javnom gradskom prijevozu, a naročito u šinskom sistemu s elektropogonom. Nisam se osvrtao ni na jedan konkretan uzrok, niti sam ukazao da je neki od faktora u ovom slučaju bio presudan. Zato bih volio da ovakve razgovore iskoristimo da damo smjernice za sistemsko djelovanje, a ne da ukazujemo u kojem pravcu istraga treba da ide. Jer, vjerujte, ponekad i kad vidite vlastitim očima, dojam ne bude onakav kakav se čini dok zapisnik s mjesta nesreće ne bude dostupan onome kome treba. Ne možemo govoriti o činjenicama relevantnim za uzrok. Posljedice ćemo vidjeti, neke smo već i vidjeli.
N1: Vozač je uhapšen, međutim iz GRAS-a danas kažu da smatraju kako vozač nije kriv, već da je riječ o nepredviđenom kvaru tramvaja. Kako gledati na to?
Mehanović: Nažalost, u saobraćaju je vjerovatnoća, da ćemo bezbjedno stići. Da pojednostavim tu vjerovatnoću. Dakle, od milion prolazaka možda deset puta ne prođemo. To bi značilo deset naprema milion ili deset naprema hiljade i tako dalje. Zato sam i rekao da je kompleksno. U saobraćaju uvijek postoji vjerovatnoća otkaza sistema. Čak i kod novih sistema postoji mogućnost da otkaže neki od podsistema, posebno vitalnih. S druge strane imamo i "sistem čovjek": čovjek-vozač koji upravlja, čovjek koji održava, čovjek koji projektuje, postavlja, gradi… Puno je faktora i u svakoj nezgodi se nastoji utvrditi šta je bilo ključno i postoji li redoslijed uzroka.
Hajde da se osvrnemo, iako bježimo od toga jer nije jednostavno, ali ono što vidimo iz snimaka jeste da vozilo prolazi određenom brzinom i iskače iz šina. Za vještaka je jako važno utvrditi koja je bila granična brzina za takve uslove pruge.
Kod šinskih vozila imamo odnos obrtnih postolja i točkova sa bandažama. Postoji granična brzina i, ako se vozilo kreće preko te granice, dolazi do "najahivanja" bandaže na šinu i postepenog iskliznuća. Nakon toga upravljanje više nije moguće — vozilo se može zaustaviti kočenjem vozača, koliko može, ili otporom kretanja i kotrljanja. U ovom slučaju riječ je o velikim vozilima — 20 tona i više — ogromna masa koja se ne zaustavlja jednostavno ni pri relativno manjim brzinama. Zato je bitno odrediti koja je bila granična brzina i zatim provjeriti da li je neki sistem na vozilu otkazao.
N1: Vidi se na snimku da je brzina pri skretanju bila velika, ali riječ je i o starijem tramvaju. Može li i to biti problem?
Mehanović: Dugo sam o tome razmišljao. U Sarajevu smo imali pokušaj izgradnje "novog" tramvaja SATRA, građenog na platformama starijih tramvaja. Neki elementi su zadržani, a nešto je novo ugrađeno — elektronika, mehatronika i slično. Međutim, veoma je teško u preduzeću precizno odrediti vijek trajanja pojedinog sistema, posebno kod starijih vozila. Održavanje može pokazati određene stvari, ali ne može uvijek predvidjeti hoće li nešto otkazati tokom vožnje. Moguće je da je to jedan od uzroka na vozilu. Ne treba isključiti, ali istraga i vještačenja mašinske i saobraćajne struke će utvrditi šta je moglo biti uzrok, ako je na vozilu.
N1: Imamo novu infrastrukturu, pruga je obnovljena, a u ovom slučaju stari tramvaj. Kada govorimo o obnavljanju pruge, je li realno tražiti potpunu dokumentaciju i može li tu biti srž problema?
Mehanović: Možda me ne poznajete dobro, ali ja ne volim da sada rješavamo sve politički. Ako je problem u donjem stroju, odnosno u infrastrukturi i gornjem stroju pruge, mjerenjem će se utvrditi. To se sada radi na terenu — vidio sam šta snimaju — i u pola milimetra će se znati je li bilo odstupanja. Do tada ne bi bilo korisno trošiti energiju na nagađanja. To je veliki projekat koji je imao nadzor i nezavisne firme koje su pratile radove.
N1: Šta je ključno sada kada govorimo o šinama i infrastrukturi?
Mehanović: Ključno je utvrditi da li je rastojanje šina u granicama tolerancije. Znam da je rađeno po propisima za lakošinski saobraćaj. Ako je došlo do razdvajanja šina, to će se odmah vidjeti, ali do tada ne treba ništa prejudicirati. Iskreno sumnjam da je to uzrok, jer bi i drugi tramvaji u drugim uslovima iskočili na tom mjestu.
N1: Danas je tragedija, ali hajde da govorimo i o sistemskim rješenjima. U vašem nabrajanju mogućih uzroka meni je bilo zanimljivo to "napajanje električnom energijom".
