U intervjuu za emisiju „Oštar stav“ portala Stav.ba predsjednik SDA Bakir Izetbegović govorio je o pozadini odluke o utrci za Predsjedništvo BiH 2026. godine, razlozima sukoba s bivšim ambasadorom Murphyjem, nesposobnosti aktuelne vlasti, te o sudbini OHR-a, Dodika i pritisaka iz susjedstva.
Razgovor je vodio Jahja Muhasilović, univerzitetski profesor međunarodnih odnosa i glavni urednik portala Stav.
Baza presudila: Zašto ponovo u utrku za član Predsjedništva BiH?
Iako se u javnosti često stvara utisak da je ponovna kandidatura za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine bila njegova lična želja, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović ističe da je taj proces u potpunosti bio prepušten strukturi stranke na terenu. Tokom unutarstranačkih konsultacija Izetbegović je, kako navodi, sam predlagao druga imena koja bi možda manje iritirala dio političke i medijske javnosti usmjerene protiv njega ili SDA.
„Ja uporno u javnosti ponavljam da se nisam ja kandidovao, nego da sam to prepustio stranci, ali ljudi mi ne vjeruju. Čak sam im predlagao ljude koji mogu to da rade i koji možda neće izazivati dio javnosti koji je protiv mene ili protiv SDA. Evo, na primjer, jednog Amora Mašića bih prihvatio, ali se na kraju sve to vratilo ka meni. Ljudi su na terenu raspravljali i na kraju krajeva, jedno po jedno, sve se to vratilo prema meni.“
Govoreći o razlozima zbog kojih se stranačka baza opredijelila upravo za njega, Izetbegović se osvrnuo na rezultate iz svojih ranijih mandata u kolektivnom šefu države. Kao ključne uspjehe navodi deblokadu NATO puta, rješavanje disfunkcionalnog koordinacijskog mehanizma, prilagodbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) uz podršku bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, te direktnu pravnu i diplomatsku zaštitu dijaspore.
„U onim mandatima u kojima sam ja bio član Predsjedništva dobar posao je urađen. Kada sam išao u NATO štab u Briselu, ispočetka me nisu uvažavali, ali sam ih ubijedio i podignut je takozvani talinski uslov kako bismo se pokrenuli na NATO putu. Također, umalo da nam propadne 700 hiljada državljanstava u dijaspori, pa sam to apelacijom zaustavio. Imao sam prijatelje na sve strane svijeta — od Clintona i Merkel do lidera u Briselu s kojima sam se susretao u jednom danu. Ja sam čovjek koji radi i odradi, i iznese rezultate da nešto ostane iza nas.“
Pritisci oko izborne reforme i uloga Michaela Murphyja
Odgovarajući na pitanje zašto je SDA, uprkos pobjedi na prošlim izborima i statusu najjače političke stranke, završila u opoziciji, Izetbegović naglašava da iza tog scenarija nije stajala kompletna međunarodna zajednica, već pojedini diplomatski akteri, na čelu s bivšim američkim ambasadorom Michaelom Murphyjem. Izetbegović tvrdi da je Murphy još iz vremena Alije Izetbegovića slao negativne i neistinite izvještaje o SDA, te da je u Sarajevo došao s unaprijed formiranom pizmom prema stranci.
„Bio je to Murphy, ambasador, ambiciozan čovjek koji ima pizmu prema nama od početka. Zatim je uslijedilo ono što mi je i jasno rečeno — ne morate uvijek pobijediti na izborima, ali neke stvari morate uraditi. Tražili su da napravimo ustupke koji će stabilizirati odnose s Hrvatima i uraditi ono što je poslije uradio visoki predstavnik. Bio sam spreman ići u tom smjeru pod uslovom da se uklone stvari koje frustriraju Bošnjake, poput proporcionalne zastupljenosti i funkcionalnosti Federacije, ali su oni išli jednostrano i dizali prag onako kako su tražili Čović i Plenković.“
Kada su zahtjevi međunarodnih posrednika prešli granicu prihvatljivog, Izetbegović je, kako navodi, prekinuo pregovore, svjestan rizika odlaska u opoziciju. Odbacio je ponuđene modele, uključujući i Palmerov elektorski model, jer bi oni u potpunosti marginalizirali izbornu volju Bošnjaka.
„Ono što su tražili nisam mogao prihvatiti ni pod koju cijenu. Ne može jedan hrvatski glas vrijediti kao 10 ili 11 bošnjačkih. Bio je ponuđen jedan elektorski model po kojem bi SDA na pobjedničkim izborima u svakom od kantona dobila nula glasova, dok bi HDZ prošao. Čak ni Čović to nije prihvatio jer mu je bilo malo. Ljudi poput Murphyja ne mogu da odole tome da vladaju procesima, da premijerima naređuju šta će raditi i da postavljaju ljude. Tu sam im se jako zamjerio.“
Kada je riječ o držanju ostalih bošnjačkih političara tokom tih pregovora, Izetbegović napominje da je glavni pritisak bio usmjeren na SDA kao pivotnog igrača, dok su se stranke poput SDP-a i Naše stranke sklanjale iz procesa, a pojedini akteri poput Elmedina Konakovića u određenom trenutku odlučili politički profilrati napadima na SDA.
Preokret u odnosima sa Washingtonom i ocjena rada Trojke
U posljednje vrijeme vidljivi su znaci otopljavanja odnosa između zvaničnog Washingtona i SDA. Izetbegović potvrđuje da je došlo do intenziviranja sastanaka s američkim diplomatama u centrali stranke, što pripisuje širim instrukcijama američke administracije da se smire tenzije na Balkanu i uspostave relacije sa svim ključnim akterima.
„Jedan obrat se desio za 180 stupnjeva. Oni su dobili instrukcije da sa svim bitnim igračima na Balkanu smiruju situaciju i da ne idu ni na koga pritiskom. Vjerovatno im je objašnjeno da nema nikakvog razloga da vrše udar na SDA i na mene, jer smo mi najkonstruktivnija snaga u ovoj zemlji koja je uvijek bila motor svih reformi. Američke investicije u Bosni i Hercegovini su dobra stvar i mi to podržavamo.“
S druge стороны, Izetbegović smatra da su međunarodni akteri uvidjeli neefikasnost i nesposobnost koalicije Trojka, koja nije uspjela ispuniti data obećanja niti stabilizirati političke prilike.
„Murphy je kompletno tu strukturu držao udaljeno od SDA, a onda su odjednom došli svi jer su shvatili da se s ovim ljudima ne može završiti posao. To je struktura bez lidera — jedno obećaju, pa se druga dvojica predomisle. Kleli su se u meritokratiju, a imenovali su vrlo loše kadrove. Ona pruga koja visi u Jablanici 40 dana i čeka privatnog poduzetnika iz Turske da nam riješi državni problem paradigma je njihove nesposobnosti i indolencije.“
OHR kao neophodna zaštita od potpune blokade države
Komentarišući sve glasnije zahtjeve za zatvaranje ili izmještanje Ureda visokog predstavnika (OHR), Izetbegović upozorava na opasnosti koje bi takav scenarij donio u postojećem ustavno-pravnom aranžmanu. Budući da Dejtonski mirovni sporazum omogućava političkim opcijama sa svega nekoliko procenata podrške da zablokiraju čitav sistem, autoritet sa bonnskim ovlastima ostaje jedini garancija funkcionalnosti.
„Zamislite da izvadite osigurač u kući i čekate jedan strujni udar koji će sve da spali. Bez OHR-a bismo u roku od par mjeseci imali potpunu blokadu Domova naroda i iživljavanje snaga koje su protiv Bosne i Hercegovine i koje žele dokazati da je ovo neuspješna priča i nemoguća misija kako bi se zemlja podijelila. Visoki predstavnik nam je neophodan sve dok se u potpunosti ne ispuni Agenda 5+2.“
Govoreći o trenutnom statusu OHR-a kojim upravlja vršilac dužnosti, Izetbegović ističe da je Bosni i Hercegovini potreban visoki predstavnik u punom kapacitetu, sa snažnom diplomatskom pozadinom kakvu je u svom mandatu imao Paddy Ashdown.
Sudbina Milorada Dodika i odgovor na „srpski svet“
Pitanje eventualnog političkog pada ili jačanja Milorada Dodika, prema Izetbegovićevom mišljenju, ne zavisi od poteza aktuelne vlasti u Sarajevu, već od geopolitičkih konstelacija i volje birača u entitetu Rs.
„Dodik se oslanja na Putina, na lobiste i islamofobne snage u SAD-u, te na cionistički lobi u Americi i Izraelu. Ako te snage budu jačale, jačat će i on. Ali ako se Evropska unija i NATO konsoliduju, a uticaj tih lobija bude padao, onda će i on da slabi. Ponajviše zavisi od glasača u Rs-u. Već u oktobru se može desiti da Dodik završi, ali to će onda Srbi presuditi, a ne Trojka.“
Na oživljavanje nacionalističkih koncepata i projekata poput „srpskog sveta“, te otvorena miješanja susjednih zemalja, probosanska politika mora odgovoriti jačanjem državnih institucija, ekonomijom i maksimalnim povezivanjem s dijasporom.
„Država je tvrđava i oni je ne mogu rasturiti. Naš odgovor mora biti jačanje ekonomije, brza izgradnja infrastrukture da se ljudi zadeveraju poslom, te jedinstvo unutar probosanskog bloka. Imamo milion ljudi u dijaspori koji vole ovu zemlju. Jedan promil od tog miliona je dovoljan ako investiraju, lobiraju i pomognu na pravim pozicijama. Kada naši sportisti u dijaspori daju gol pa zaplaču i naprave sedždu, to pokazuje kolika je to snaga. Treba doći do tih ljudi i organizovati ih.“
Miješanje Zagreba i relacije sa HDZ-om i SDP-om
Osvrćući se na opaske u javnosti povodom njegove ranije izjave da je „HDZ fiks“, Izetbegović pojašnjava da se radilo o hladnoj analitičkoj procjeni političke realnosti, a ne o najavi bilo kakve stranačke koalicije.
„To je bila čista konstatacija faktičkog stanja. HDZ među Hrvatima gotovo da nema rivala, dok SDP i SDA imaju svoje stabilno glasačko tijelo koje izlazi na izbore bez obzira na sve. Nisam rekao da su oni fiks za buduću koaliciju sa SDA, nego sam govorio kao analitičar. Ali kada kažete iskreno ono što mislite, odmah se tumači da nešto smjerate sa Čovićem ili SDP-om.“
Na kraju, komentarišući sve otvorenije miješanje zvaničnog Zagreba i Sabora RH u unutrašnje prilike u BiH, Izetbegović poručuje da nikakve deklaracije niti politička koketiranja neće uplašiti građane u BiH.
„S ovim narodom, s Bošnjacima, treba lijepo i fino. Nek ne koriste našu želju za pomirenjem i dobročinstvo. Bilo kakav pritisak iz Zagreba ili Milanovićevo koketiranje s Dodikom neće postići cilj. Ovaj narod se ničega ne boji, a ako ga krenete pritiskati — samo će se uzainatiti, pa onda tek ne može nikako.“
