Tekst Predraga Ćeranića "Da li je srpskoj potrebna obavještajna služba?" na prvi pogled otvara pitanje sigurnosne organizacije bh. entiteta Rs, ali se iza tog pitanja krije mnogo šira politička poruka. Ćeranić ne raspravlja samo o efikasnosti obavještajnog sistema, već zagovara koncept u kojem bi manji bh. entitet raspolagao vlastitim instrumentima sigurnosne i političke moći, nezavisnim od institucija Bosne i Hercegovine.
Ćeranić svoju argumentaciju gradi na historijskim analogijama s bivšom Jugoslavijom, sugerirajući da su republike koje su raspolagale snažnim sigurnosnim aparatima imale i veći stepen političke autonomije. Međutim, problem takvog pristupa jeste što se političke okolnosti socijalističke Jugoslavije teško mogu porediti s današnjom Bosnom i Hercegovinom.
Posebno je uočljivo da Ćeranić sigurnost ne definira prvenstveno kroz zaštitu građana od terorizma, organiziranog kriminala, cyber prijetnji ili stranog obavještajnog djelovanja, već kroz zaštitu političkih interesa Rs. Time se fokus pomjera sa profesionalnog i sigurnosnog na politički teren. U takvom okviru obavještajna služba prestaje biti alat za zaštitu države i građana, a postaje instrument političkog pozicioniranja jednog entiteta.
Ćeranić polazi od pretpostavke da sadašnje institucije nisu dovoljne ili nisu pouzdane, ali ne nudi konkretne primjere sistemskih propusta koji bi opravdali potrebu za stvaranjem nove službe. Nema podataka o sigurnosnim prijetnjama koje nisu otkrivene, niti dokaza da je postojeći obavještajni aparat nesposoban izvršavati svoje zakonske obaveze.
Još važnije, tekst gotovo u potpunosti zaobilazi pravnu dimenziju problema. Obavještajno-sigurnosni sistem u Bosni i Hercegovini reguliran je državnim zakonima i uspostavljen kao jedinstvena struktura upravo kako bi se izbjeglo postojanje paralelnih službi koje bi djelovale po različitim političkim centrima moći. Ignoriranje te činjenice ostavlja dojam da se pitanje obavještajne službe tretira više kao politička aspiracija nego kao realan i pravno održiv prijedlog.
Da li Ćeranić direktno poziva na stvaranje paralelne obavještajne službe? Ne.
Da li argumentacijom priprema teren za takvu ideju? Jasno je da upravo to radi. Cijeli tekst je koncipiran tako da čitaoca dovede do zaključka da Rs ima pravo, potrebu ili interes da razvija vlastite obavještajne kapacitete izvan ili pored postojećeg državnog sistema BiH.
Čeranić je pokušao da njegov tekst izgleda kao ozbiljna sigurna analiza, u kojoj se osvrće na knjigu bivšeg šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića "Iz bilježnica i sjećanja načelnika KOS-a". Temeljitijim čitanjem jasno je da se radi o propagandi kojom se nastoji naglasiti potreba jačanja autonomije entiteta Rs koje se uklapa u dugogodišnje rasprave o nadležnostima, državnom suverenitetu i budućem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine. Uz to, ne skriva svoje divljenje prema Aleksandru Vasiljeviću i KOS-u. Vasiljević je podsjećanja radi, 2023. godine u Hrvatskoj osuđen nepravosnažno u odsutnosti na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenicima.
No, ovakav tekst ne treba da iznenađuje s obzirom da je Predrag Ćeranić u aprilu 2015. godine imenovan za savjetnika tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Rs-a, Dragana Lukača, čime je postao neformalni šef paravojne obavještajne agencije tadašnjeg predsjednika Rs-a, Milorada Dodika, koja je formirana u okviru Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma MUP-a Rs-a.
O Ćeraniću je pisao i pokojni Slobodan Vasković na svom blogu.
- Ćeranić, iako nesposoban za bilo kakav profesionalni rad, izuzetno je opasna osoba koja je sklona svakakvim prljavštinama, klevetama, pa i mnogo ozbiljnijim stvarima. Kao student, regrutovan je za rad u DB-u tadašnje SFRJ i koristio je kodno ime Slavuj. Nadgledao ga je Zlatan Ramić, operativni operativac tadašnjeg SDB-a Sarajevo.
Rat u BiH proveo je na Ilidži i u Lukavici, a Vasković je napisao da je u to vrijeme imao vrlo bliske veze s hrvatskom tajnom službom. Ćeranić je iskoristio raskol u političkom rukovodstvu Rs-a i SDS-a 1997. godine i zamalo postao šef tadašnjeg DB-a Rs. U to vrijeme je podržavao Biljanu Plavšić, ali je ubrzo došao u sukob s Milovanom Stankovićem i Sredojem Novićem, koji su vodili Ministarstvo unutrašnjih poslova Rs-a i DB Rs-a tokom prvog mandata Milorada Dodika kao premijera. Stanković i Nović su uklonili Ćeranića i od tada je u stalnom sukobu sa Novićem.
Nakon osnivanja Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSABiH), Ćeranić je samo kratko obavljao funkciju unutar državne obavještajne službe. Njemu je. 30. maja 2008. godine, tadašnji visoki predstavnik, Miroslav Lajčak, zabranio rad u OSA-i, ali i u političkim organizacijama zbog optužbi da je član mreže optuženika Haškog tribunala. Ćeranić je sve to negirao, ukazujući na svoje bliske veze sa stranim obavještajnim službama i rad na hapšenju optuženika u Haškom tribunalu.
Tri godine poslije, nakon hapšenja ratnog zločinca Ratka Mladića, našao se na spisku osoba koje su pomilovane odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka.
Predrag Ćeranić je dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjoj Luci. Prema pisanju portala gerila.info ovo mu je treći mandat, te da bi vrlo lako mogao biti proglašen nezakonitim. Ovaj portal navodi i da je jedan od najodanijih političkih komentatora SNSD-a Milorada Dodika.
"Ćeranić, iako nesposoban za bilo kakav profesionalni rad, izuzetno je opasna osoba koja je sklona svakakvim prljavštinama, klevetama, pa i mnogo ozbiljnijim stvarima. Kao student, regrutovan je za rad u DB-u tadašnje SFRJ i koristio je kodno ime Slavuj".
(Stav.ba)
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
