U tišini prve ramazanske večeri, pod svjetlom starinske sahat-kule i toplinom bosanske sofre, Vukeljići su sinoć postali mnogo više od mjesta susreta, postali su simbol nade. U ambijentu Muzej i sahat kula Salema Šehovića okupili su se ljudi različitih vjera, nacija i svjetonazora, dokazujući da Bosna i Hercegovina još uvijek zna govoriti jezikom poštovanja.
Domaćin susreta bio je Salem Šehović, a na iftar su stigle ličnosti koje rijetko vidimo zajedno za istim stolom: Mihailo, fra Mirko Majdandžić, Miro Lazović, Rifat Škrijelj, bivši diplomata Mirza Hajrić i Edhem Pašić, zatim Shaban Trstena, Imer Kadrijovski, Gradimir Gojer, akademici Nenad Čanak, Ibrahim Žuđelović i Zlatko Bulić.
Prisustvo brojnih televizijskih kuća svjedočilo je da je riječ o događaju koji nadilazi protokol i prelazi u historiju, ne zbog političkih poruka nego zbog njihove odsutnosti.
U vremenu kada javnim prostorom dominiraju nacionalizam, populizam i govor mržnje, Vukeljići su večeras ponudili drugačiji narativ: ljudi se mogu susresti bez potrebe da jedni druge ubjeđuju, dovoljno je da se čuju.
