Pitanje novinara Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) Michaela Martensa ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama i u dijelu njemačke javnosti.
Martens je pitanje postavio 8. augusta u Beogradu, na zajedničkoj konferenciji za novinare Zelenskog i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
„Šta mi Evropljani možemo konkretno učiniti kako bismo vam pomogli da ubijete više Rusa? Naravno, više ruskih vojnika?“, pitao je Martens.
Snimak pitanja brzo se proširio društvenim mrežama. Dok su pojedini korisnici hvalili novinara zbog, kako su navodili, direktnosti, drugi su ga optuživali za govor mržnje i pristrasnost koja nije primjerena novinarskoj profesiji.
Martens je naknadno objasnio da je njegovo pitanje bilo aluzija na navodni citat britanskog premijera Winstona Churchilla iz Drugog svjetskog rata. Prema toj formulaciji, Churchill je odluku o podršci jugoslavenskom pokretu otpora sveo na pitanje koji pokret najefikasnije ubija njemačke vojnike i kako mu u tome pomoći.
Njegovo pitanje izazvalo je reakciju i u Rusiji. Državna novinska agencija TASS prenijela je izjavu glasnogovornice ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove, koja je, pozivajući se na činjenicu da je Martensov djed bio pripadnik komandnog štaba Wehrmachta, novinara FAZ-a nazvala „nasljednim nacistom“.
FAZ: Pitanje je bilo nesretno formulirano
Njemački Die Welt prenio je informaciju Evangelischer Pressedienst (epd) da je izdavač FAZ-a izrazio žaljenje zbog načina na koji je pitanje postavljeno.
Glasnogovornica izdavačke kuće, odgovarajući na upit epd-a, rekla je da je pitanje bilo „nesretno formulirano“.
Istovremeno je objasnila kontekst u kojem je Martens postavio pitanje. Prema njenim riječima, novinar se osvrnuo na aktuelne rasprave vojnih stručnjaka o tome kako rusku vojsku dovesti u kadrovske teškoće kako bi se Rusija podstakla na mirovne pregovore.
Glasnogovornica je naglasila da stav FAZ-a nije da treba usmrtiti što veći broj ruskih vojnika.
„FAZ se zalaže za međunarodnim pravom zagarantirano pravo Ukrajine na samoodbranu i za što skoriji završetak ruskog agresorskog rata“, rekla je ona za epd.
FAZ je istovremeno reagirao i na prijetnje i uvrede upućene Martensu nakon objavljivanja snimka.
„To je neprihvatljivo. Sloboda medija podrazumijeva i pravo da se postavljaju pitanja, naročito na konferencijama za novinare“, poručila je glasnogovornica, dodajući da će izdavač na prijetnje svojim zaposlenima odgovoriti pravnim sredstvima.
Berliner Zeitung o Martensovoj porodičnoj historiji
Berliner Zeitung (BZ) otišao je korak dalje u analizi slučaja, postavljajući pitanje kako je moguće da je njemački novinar pred međunarodnom javnošću postavio takvo pitanje ukrajinskom predsjedniku.
U komentaru autora Thomasa Fasbendera problematizira se i Martensova porodična historija, odnosno činjenica da je njegov djed bio vojni sudija i oficir u Vrhovnoj komandi Wehrmachta.
Fasbender se pita ima li Martensov odnos prema Rusiji veze s tom porodičnom prošlošću i pitanjem kolektivne njemačke krivice.
U komentaru se navodi da Martens ne mora biti „mrzitelj Rusa“, već da njegovo pitanje može biti povezano s drugačijim odnosom prema historijskoj odgovornosti.
Autor zaključuje da se osjećaj krivice iz njemačke prošlosti može projicirati na rusku sadašnjost, posebno u kontekstu rata u Ukrajini.
„Poziv na kaznu za Rusiju i Ruse zadovoljava tu neispunjenu potrebu za ispaštanjem sopstvene, kolektivne i, u Martensovom slučaju, porodične krivice“, piše Fasbender.
U tekstu se navodi i da Rusija svojim agresorskim ratom pruža prostor za takvu vrstu moralnog pozicioniranja, odnosno da se kroz osudu ruske politike može javiti osjećaj moralne nadmoći i rasterećenja od vlastite historijske krivice.
Fasbender na kraju upozorava na opasnost takvog pristupa, posebno kada se politički i vojni sukob počne posmatrati kroz zahtjeve za kažnjavanjem čitavih naroda.
Slučaj Martensovog pitanja tako je otvorio raspravu ne samo o granicama novinarskog pitanja, nego i o načinu na koji njemačko društvo govori o ratu u Ukrajini, Rusiji i vlastitom odnosu prema historijskoj odgovornosti.










