"Otkad ste me vi trojaneri otpuhali, nisam pozvan da glumim"

U pet godina mog mandata Kamerni teatar je ostvario 18 premijera, odigrao preko 700 predstava koje je pogledalo oko 120.000 ljudi, što na matičnoj sceni teatra, što na raznim gostovanjima po zemlji, regionu i inostranstvu. Teatar čije predstave i učesnici su u tom periodu osvojili 131 nagradu na svim poljima teatarske umjetnosti i doveli ime Kamernog teatra 55 u samu žižu regionalne pozorišne scene. Teatar koji je, pored svog osnovnog djelovanja, a to je proizvodnja i izvedba pozorišnih predstava, priredio preko pedeset promocija knjiga na kojima smo ugostili najprominentnije pisce iz BiH i regiona, organizirali nekoliko veoma značajnih koncerata, pokrenuo dva velika festivala, festival Dani Jurislava Korenića, posvećen idejnom osnivaču Kamernog teatra i RUTA Grupa Triglav festival, koji se svake godine održava u šest zemalja bivše Jugoslavije i postaje jedan od najznačajnijih regionalnih teatarskih događaja u ovom dijelu Evrope.

Također smo obnovili i galerijski prostor galerije 'Gabrijel', koja se nalazi u sklopu Kamernog teatra 55 i u njoj organizirali nekoliko veoma zapaženih i značajnih postavki i izložbi, pored stalne postavke posvećene historijatu naše renomirane kuće. Kamerni teatar 55 je jedini teatar u regionu koji posjeduje tehnologiju 'pametnih naočala' putem kojih gledaocima koji nisu sa našeg govornog područja prate predstave uz korištenje titlova na jednom od nekoliko svjetskih jezika na koje smo preveli naše predstave. Ove 'pametne naočale' pored toga omogućavaju i osobama sa oštećenim sluhom da ovim putem imaju i spremne titlove na našem jeziku, kako bi mogli lakše pratiti predstave. Pokrenuli smo i projekt audiodeskripcije repertoarnih predstava, što je, nakon godinu dana priprema i obuke, polučilo time da sada sve naše repertoarne predstave imamo prilagođene slijepim i slabovidnim licima, koja, također, mogu neometano pratiti naše sadržaje.

U vrijeme pandemije pokrenuli smo online teatar i, svima koji su to htjeli, pružili mogućnost da iz udobnosti svog doma gledaju predstave Kamernog teatra 55, kako ove repertoarne, tako i nebrojene mnoge koje smo sačuvali u našoj arhivi. Pokrenuli smo i projekt direktnog prenošenja Metropolitan opere iz New Yorka, putem video linka, tako da je naša publika mogla i na taj način pratiti rad, i uživati u izvedbama, najpoznatije svjetske operne kuće. Značaj ovog projekta, kao i projekta 'Škola glume Kamernog teatra 55 u Srebrenici', a u kojem su glumci iz ansambla Kamernog teatra 55 išli u Srebrenicu i održali glumačke radionice sa srebreničkom djecom, prepoznala je Američka ambasada u BiH, i značajno ih finansijski podržala.

Svojim sopstvenim trudom, uspjeli smo obezbijediti preko pola miliona KM koje smo uložili u renoviranje scenskog prostora i tehnike, nabavku prijeko potrebne opreme i rasvjete, obnovu mokrih čvorova i zamjenu svih prozora na zgradi teatra, čineći Kamerni teatar 55 i vizualno teatrom evropskog kalibra i renomea. Postavili smo i video zid putem kojeg promoviramo programe teatra. Uspostavili smo saradnju sa pet bosanskohercegovačkih umjetnika i javnih ličnosti, koji su postali naši ambasadori u inostranstvu i koji su nam mnogo pomogli pri internacionalizaciji Kamernog teatra 55 i izlasku na evropske i svjetske teatarske scene.

U pitanju su svjetski priznati konceptualni umjetnik Braco Dimitrijević, najpriznatiji bh. slikar Safet Zec, pisac i profesor Dževad Karahasan, povjerenica za ljudska prava pri Vijeću Evrope Dunja Mijatović i spisateljica Jasna Šamić. Kamerni teatar 55 se pripremao na turneju predstave 'Schindlerov lift', koja je već obišla zemlje regiona, na scenama Londona, Pariza, Praga, Beča, Barcelone i Amsterdama kako bismo kroz umjetnički čin govorili o strahovitom i još uvijek nepresuđenom genocidu nad Bošnjacima koji se desio u Prijedoru. Dakle, mi smo sa svoje strane uradili ne samo ono što se od nas očekivalo, nego smo ta očekivanja višestruko premašili i podigli ljestvicu tako visoko da nam većina regionalnih teatara ne može parirati.

I treće ministre. Ne dirajte mi titulu lorda. Kada sam dobio pismo i certifikat lorda, poslan mi kao znak pažnje od porodice Dautović iz Londona plaćen 600 engleskih funti, bio je to jedan od ljepših dana u mom životu. Bio sam ganut tim gestom i odmah to objavio za sve medije. O tituli lorda pišem i u svojoj monografiji koja će izaći krajem ove godine. Titula lorda stoji na posebnom mjestu u mojoj kući. Izbjeglička porodica iz Kozarca, moja Kelima, moj Enver, logoraš iz Manjače, kupili su mi titulu lorda. Ona nije lažna, ministre, kao vaše lažno i pokvareno pismo.

Ja imam zaista komad svoje zemlje u Irskoj. 12 kvadrata, ja mislim. Taman za raspuhat' malo roštilja i gle još čuda. Nećeš mi, ministre, oduzeti titulu lorda, jer ta vrsta ljubavi, poštovanja, pažnje, empatije, respekta za moj rad iskazana u tako maloj, običnoj, a meni grandiozno velikoj stvari, ta iskrena emocija jedne krajiške porodice je nešto što vi, ministre, ne razumijete. Vi ste mentalno potkapacitirani da razumijete taj gest dobrih ljudi iz Kevljana kod Kozarca. Ja sam lord pa ti crkni. Morao bi iz još jednog razloga poštovati moju titulu lorda. Lordovi nikad ne tuku žene".