„Nisam se oglašavao iz poštovanja prema porodicama i prema boli koja je zadesila naš grad. Smatrao sam da je šutnja dostojanstvenija dok Sarajevo tuguje. Ali kada vidim kako pojedinci iz SDA, poput političkih lešinara i hijena, kidaju komad političkog mesa nad tragedijom, ne mogu da prešutim.
Dok porodice prolaze kroz najteže trenutke, oni podižu hajku, optužuju, raspiruju bijes. Spremni su na sve samo da dođu do vlasti. Čak i da tuđu nesreću pretvore u svoje saopštenje. To nije politika. To je odsustvo elementarne ljudskosti. I pitam se, ima li granice? Postoji li išta sveto? Ili je sve dozvoljeno ako donosi poen više? Građani vide. Ljudi osjećaju.
Gadite se ljudima kada preko užasne tragedije pokušavate doći do vlasti.“