Malo je poznato, a još manje priznato, da Bošnjacima pripada u zaslugu i čast da su u teškim danima rata 1941. – 1945. godine spasili od fizičkog istrebljenja bosanskohercegovačke Rome. Da bi realizirali tu svoju humanitarnu namjeru, Bošnjaci su na prve nacističke pokušaje koji su išli za likvidiranjem Roma, čitavo pitanje predstavili kao atak na islam i Bošnjake.
To se je moglo realizirati i zato što su bosanski Romi u svojoj ogromnoj većini važili po svojoj vjerskoj pripadnosti kao muslimani.
U daljoj akciji za spašavanje onih Roma koji su važili za pravoslavce, pribjeglo se jednom drugom lukavstvu koje se sastojalo u tome što se razvijala teorija da su Romi pravoslavci aromunskog porijekla. Rumunija je službeno stajala na strani sila osovine, pa se prikazivalo da je nacistima štetan progon i onih Roma koji su se tretirali kao pravoslavci.
Na ovaj se način dogodilo da je u Bosni i Hercegovini romsko stanovništvo uglavnom ostalo pošteđeno od nacističkog genocida.
Prvi alarm protiv progona Roma došao je u prvoj polovini jula 1941.godine iz Tešnja.
Upravo su u to vrijeme vlasti NDH po nacističkim sugestijama uveliko vršile popise Roma, kako bi onda protiv popisanih mogli početi s progonima. Ove su mjere naišle na jednodušnu osudu i na konferenciji bivših zemljoposjednika, održanoj u Sarajevu 26. i 27. jula 1941.godine.
