„Dragan Čović ima još malo vremena da se opredijeli, je li njegov imperativ Dodik ili evropska BiH“, dao je ultimatum koncem januara ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković svom koalicionom partneru.
„Dobri dečko“ s početka ljubavi do „greške“ nakon dvije godine mandata nije shvatao tada, isto koliko nije shvatao ni ranije, odnos Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ili možda i jeste, ali nije smio priznati i reći, nego se odlučio za javno glumljenje naivnosti, piše Odgovor.ba
Ostavljajući po strani Konakovićevo razmišljanje i osjećanje o odnosu „prvog Hrvata i prvog Srbina“, kao i uloge Socijaldemokratske partije i Naše stranke, on i njegov NiP još su nekih šest mjeseci nakon ove izjave sasvim korektno sarađivali sa HDZ-om. Isto kao i nakon javnog priznanja Čovića da je koalicija s Trojkom bila greška pod pritiskom bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja.
Sarađivati u ovom kontekstu ne podrazumijeva ni profesionalne namjere ni potiskivanje vlastitog ponosa kako bi se ishodilo dobro za narod i državu. Radi se o nizu ustupaka, ali i ličnih koristi.










