Javnost se polahko upoznaje sa sloganima političkih stranaka za predstojeće Opće izbore. Međutim, gotovo po pravilu, slogani kod nas ne ostaju samo dio predizbornog štimunga, nego postaju povod za nove političke okršaje, piše faktor.ba
Tako je slogan Stranke demokratske akcije izazvao reakcije, posebno u redovima Naroda i pravde.
Prema dosad dostupnim informacijama, SDA će u kampanju ući s općim sloganom Samo SDA, uz poseban slogan namijenjen Kantonu Sarajevo: Samo SDA – pa makar bilo bolje.
Upravo je ovaj prvi aktivirao stare političke reflekse i vratio u javni prostor dobro poznatu tezu koju godinama ponavlja osnivač Naroda i pravde Elmedin Konaković – da je napustio SDA zato što su njemu država i narod važniji od stranke.
Ta se mantra često ponavlja, ali upravo zato zaslužuje da joj se pristupi bez navijačkih strasti, a s nekoliko sasvim legitimnih pitanja. Jer, teško je povjerovati da su gotovo svi politički rascjepi među Bošnjacima posljedica dubokih ideoloških razlika. Mnogo vjerovatnijim djeluje da su oni rezultat sukoba političkih ambicija, različitih interesa i ega koji se teško mire s podređenom ulogom.
Paradoks je tim veći što isti ti politički akteri nerijetko posežu za moralnim i vjerskim poukama, podsjećajući javnost na vrijednosti skromnosti i bratstva. A onda, čim osvoje političku dužnost, nerijetko se ponašaju kao da povijest počinje njihovim dolaskom.
Od predsjednika mjesne zajednice do vrha države, obrazac često izgleda isti, jedino što se mijenja, jeste hijerarhija dužnosti.
Ako je, dakle, osnovna politička poruka Naroda i pravde da su država i narod uvijek ispred stranke, onda je sasvim prirodno da se upravo kroz tu prizmu posmatraju i odluke koje su donosili otkako su preuzeli dio vlasti.
Političke parole imaju jednu nezgodnu osobinu, a to je da vremenom postanu mjerilo svojih autora.
Onoga trenutka kada se izgovore, javnost stječe pravo da vas po njima i ocjenjuje.
Prvo pitanje tiče se odnosa prema institucijama. Ako je Ustav temelj svake države, kako onda objasniti politički pristanak na njegovu suspenziju u procesu formiranja vlasti? Zagovornici će reći da je riječ bila o nužnom političkom kompromisu, protivnici da je riječ o opasnom presedanu.
Ali ostaje pitanje. Može li se odbrana države graditi na privremenom suspendiranju njenih najviših pravnih principa?
Drugo pitanje odnosi se na kadrovsku politiku. Građani su godinama slušali da dolazi vrijeme stručnosti, odgovornosti i novih standarda. Međutim, dio imenovanja izazivao je ozbiljne polemike. Od izbora ministara do ljudi na drugim odgovornim funkcijama, javnost se često pitala jesu li kriteriji zaista bili stručnost i integritet ili politička računica. Ako je država ispred stranke, onda bi upravo kadrovska politika trebala biti njen najjači dokaz.
Jedino je utvrdo, što bi naš narod rekao - valja se potruditi pa izabrati ovako loše kadrove.










