Godinama partneri u vlasti na državnom nivou, Trojka, SNSD i HDZ raspravljaju o dva tzv. "evropska zakona", Zakon o Sudu BiH te Zakonu o Viskom sudskom i tužilačkom vijeću. Oba su u prvom čitanju nedavno kao principi usvojena u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, bez obzira na tvrdnje delegata iz svih klubova naroda da su oba prijedloga manjkava, piše Stav.ba.
Verzije zakona koje su razmatrali državni delegati prijedlog je Ministarstva pravde BiH na čijem je čelu HDZ-ov Davor Bunoza, ali ga Vijeće ministara nije prihvatilo. Sada bi trebala uslijediti amandmanska procedura, a SNSD je pripremio sedam na Zakon o Sudu BiH te 17 na Zakon o VSTV-u.
SNSD želi neku vrstu decentralizacije državnih institucija te je prijedlog da Apelaciono odjeljenje Suda BiH bude u Banjoj Luci, a sjedište VSTV-a u Istočnom Sarajevu.
Lider HDZ-a Dragan Čović ranije je govorio o postojanju načelnog dogovora partnera u vlasti da Apelaciono odjeljenje Suda BiH treba biti u RS-u.
Predstavnici stranaka Trojke Elmedin Konaković (NiP) i Nermin Nikšić (SDP) ranije su izrazili stavove da Apelaciono odjeljenje Suda BiH može biti u Istočnom Sarajevu , dovoljno blizu institucija kako bi se napravila "geografska i ekonomska komunikacija".
Sjedište Apelacionog suda tako bi trebalo tek naknadno biti utvrđeno, no ovakvim djelovanjem Trojka pristaje na opasan presedan koji po strani stavlja činjenicu da je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine, te je jednako institucionalno kao što je i simbolički, od značaja zadržati jedinstvenost organizacije državnih institucija , a ne pristajati na neku vrstu raspodjele između entiteta, odnosno, pristajanje na neku teritorijalnu raspodjelu institucije Suda BiH, na način da njegovo žalbeno odjeljenje bude izmješteno u Rs.
Iza takvih nastojanja nalazi se opasna konstrukcija koja želi na drugi način reći kako je BiH "sastavljena od", a ne da u svom sastavu administrativno ima i niže jedinice vlasti poput entiteta. Jer, ako je BiH "sastavljena od", onda se podjela institucija na terenu savršeno logički nadovezuje na takve tvrdnje.
Ono što Trojka već godinama uporno odbija vidjeti, jeste da su težnje SNSD-a i HDZ-a u tom kontekstu iste, te da dok jedni preferiraju Banja Luku kao sjedište dijela institucija, isti je slučaj i sa Mostarom kada su u pitanju državne ingerencije, a koji je također bio jedan od prijedloga za smještaj Apelacionog odjeljenja Suda BiH.
Također, u prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da SNSD želi da četiri člana VSTV-a imenuju vlade oba entiteta, što podrazumijeva da dvije "autonomne političke jedinice" šalju svoje predstavnike u neke zamišljene "zajedničke institucije".
Svi predstavnici Trojke u Vijeću ministara BiH zajedno, čini se, ne posjeduju kapacitet da vide opasnost koja im se manje-više sama ispisuje, što je prvenstveno posljedica činjenice da ti kadrovi nisu sposobni predvidjeti niti jedan, a kamoli nekoliko narednih koraka djelovanja onih stranaka koje su im partneri u vlasti, ali suštinski predstavljaju opasne politike po našu zemlju.
Poguban amaterizam Trojke iznova je prisiljen zaustavljati Klub bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamenta BiH, a predsjednik Kluba Šefik Džaferović (SDA) izvjesno vrijeme ukazuje na činjenicu da postoji dogovor koalicionih partnera na nivou BiH o razdvajanju Apelacionog odjeljenja od Suda BiH, ali da takvi dogovori neće proći te da je bilo bolje da se u parlamentarnu proceduru uputio Zakon o Vrhovnom sudu BiH koji bi služio vladavini prava, pravnoj sigurnosti te ujednačavanju sudske prakse u cijeloj BiH.
Pristajanjem na kompromise koji postupno podrivaju ustavno-pravni poredak, Trojka demonstira pogubnu političku kratkovidnost. Dopustiti da se pravosudne institucije komadaju i geografski ustupaju entitetima, ne predstavlja ništa drugo do skriveno prihvatanje koncepta u kojem je Bosna i Hercegovina tek puk zbir nekih dijelova.
Dok SNSD i HDZ sistematski i u potpunoj koordinaciji grade argumentaciju o BiH kao "sastavljenoj državi" u koju je unešen "suverenitet" ranije presuđenih konstrukcija, Trojka svojim neznanjem i političkim podaništvom širom otvara vrata razgradnji državnih institucija, ostavljajući Domu naroda BiH, specifično opoziciji, da zaustavljaju odluke koje direktno ugrožavaju državni institucionalni integritet.









