Hutba povodom obilježavanja godišnjice najtežih zločina na području Prijedora i u dolini Sane

Ovaj kur'anski primjer sličan je onome što su doživjeli mnogi Allahovi poslanici, a kasnije i mnogi narodi. Sve počinje oduzimanjem prava, nastavlja se progonom, a završava zločinom. Ovaj ajet nam govori da zločin ne nastaje iznenada. Na prvom mjestu dolaze oholost, mržnja i dehumanizacija, a zatim oduzimanje prava da neko može i smije živjeti na određenom prostoru.

Odgovor Šuajba, a.s, sadržan u kur'anskim riječima: Zar i protiv naše volje? potvrđuje da je vjera stvar slobodnog izbora i uvjerenja, a ne prisile. Islam ne prihvata nametanje vjerovanja niti opravdava progon ljudi zbog njihove vjerske ili druge pripadnosti. Zato možemo reći da je jedna od odlika muslimana da ostaje čvrst u svojim principima, ali istovremeno poštuje dostojanstvo svakog čovjeka.

U Kur'anu se često ističe da je sve jasno objašnjeno i da za životne izazove postoje kur'anske smjernice i rješenja. Mnogi ajeti ukazuju na osobine različitih skupina ljudi i jasno opisuju njihove postupke, kako bi oni koji ispravno razumiju kur'anske poruke mogli prepoznati istinu i razlikovati je od zablude. Što smo bolje upoznati sa sadržajem Kur'ana i njegovim cjelinama, to ćemo biti svjesniji stvarnosti oko sebe te sposobniji da pravovremeno i ispravno odgovorimo na iskušenja i izazove s kojima se suočavamo.

Odgovor na prijetnje progonom pokazuje nam veličinu imana i snagu ljudi koji su svoju vezu s Allahom, dž.š., stavili iznad svega prolaznog.

"Ako bismo zabludu vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" (El-E'araf, 89)

Iz ovoga zaključujemo da je iman najveća Allahova blagodat koja je podarena čovjeku te da iskušenja, izazovi i borba za očuvanje vjere i vrijednosti neće prestati. Svijest da naš Gospodar Svojim znanjem obuhvata sve usmjerava nas da se istinski oslonimo samo na Njega. Konačna presuda pripada Uzvišenom Allahu, a Njegova pravda nikada ne izostaje.

Kazivanje o Šuajbu, a.s, inspiracija je muslimanima u njihovom trajnom nastojanju da vrijednosti vjere i dobra dominiraju nad nepravdom i nasiljem. To je kazivanje o stalnoj borbi između istine i laži, između onih koji žele živjeti po Allahovim uputama i onih koji pokušavaju istinu potisnuti silom, prijetnjom ili obmanom.

Kada su nasilnici iz Šuajbovog, a.s., naroda pred njega i njegove sljedbenike stavili izbor da prihvate njihov put ili da budu protjerani, oni tim činom nisu tražili samo promjenu riječi na jeziku. Oni su tražili od vjernika da napuste ono što im je Allah podario kao najveću blagodat. Zato je njihov odgovor bio jasan: "Ako bismo zabludu vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli...“

Ovaj ajet nas uči da se istina ne čuva samo onda kada je lahko govoriti je, nego upravo onda kada dođu pritisci, kada se od čovjeka traži da šuti, da zaboravi ili da prihvati laž kao cijenu mira. Jer, nepravda i zlo nikada ne podrazumijevaju samo fizičko nasilje. To je proces koji često započinje riječima kojima se ljudi dijele, te postupcima kojima se čovjeku nastoji oduzeti njegovo dostojanstvo. Prije nego što dođe nasilje nad tijelima, često dolazi nasilje nad istinom – pokušaj da se žrtva prikaže kao krivac, a zločin opravda lažnim objašnjenjima.

Božiji poslanik Muhamed, a.s., bodrio je svoje sljedbenike i na tu vrstu borbe i nastojanja da uvijek budemo na strani istine i dobra, bez obzira na zlo koje nas okružuje. Od Huzejfe, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

„Ne budite ljudi bez vlastitog stava, pa da govorite: 'Ako ljudi čine dobro, i mi ćemo činiti dobro, a ako čine nepravdu, i mi ćemo činiti nepravdu.' Odgojite svoje duše tako da činite dobro kada drugi čine dobro, a kada drugi čine nepravdu, vi nemojte biti nepravedni.“

Ovaj hadis nosi jasnu poruku: ne smijemo biti od onih koji se povode za drugima, nego moramo sačuvati svoju moralnu uspravnost i onda kada je oko nas mnogo nepravde. Tako ostajemo čvrsti u načelima naše vjere, ne dopuštajući da naše postupke određuju promjenjivi stavovi ljudi, već Allahova uputa i pravda.

Pouke iz zločina počinjenih u Prijedoru podsjećaju nas koliko je opasno kada zaboravimo na ove univerzalne i svevremenske kur'anske poruke. Jer, kada se ljudi nazivaju pogrdnim imenima i kada se obilježavaju trakama, kada se njihova prava oduzimaju, kada se zatvaraju u logore, protjeruju i ubijaju – tada vidimo posljedice mržnje koja je prije toga pripremana riječima i propagandom. Zato je čuvanje sjećanja na žrtve Prijedora obaveza naše savjesti.

Draga braćo, podsjećam nas da je 20. jula simbol stradanja Bošnjaka na području Prijedora, Kozarca i šire regije Bosanske krajine. Ne zaboravimo da je samo na području općine Prijedor ubijeno 3.176 osoba. U ponedjeljak, 20. jula, na trideset i četvrtu godišnjicu ovih zločina, bit će ukopano pet naših šehida. Pozivam vas da dođete i klanjate dženazu našoj nepravedno ubijenoj braći te taj dan budemo podrška njihovim porodicama.

Molim Allaha da se smiluje svim šehidima i podari im džennetske nagrade, da njihove porodice osnaži u njihovoj boli i iskušenju te da nam njihova žrtva bude trajna opomena da čuvamo vrijednost vjere i domovine. Amin!

(MINA)