Hrvatski politikolog: U Vašingtonu i Briselu nema priče o trećem entitetu

Kako komentrišete ideju o "članstvu druge klase", modelu po kojem bi države Zapadnog Balkana postale punopravne članice, ali bez prava veta na ključne odluke Brisela?

To je nešto što je Vučić pustio u opticaj. Ne postoji mogućnost da bi u Evropskom vijeću nešto takvo bilo prihvaćeno. Evropska unija je jedan put iz geopolitičkih razloga primila dvije članice koje nisu funkcionisale na razini vladavine prava, koja se očekivala od članstva. To je bilo u onom vrijeme optimizma, proširenja. Bugarska i Rumunija nisu uspjele ući u onom krugu 2004. pa su 2007. zbog geopolitičkih razloga primljene u Uniju, ali je tada dizajniran za njih poseban model takozvani CVM mehanizam kontrole i saradnje i verifikacije koji je trajao praktički do nedavno. Tek nedavno su te dvije države postale dijelom Schengenskog prostora, tako da je ta ideja da bi se Schengen mogao nekontrolisano širiti na države koje ne funkcionišu kao države vladavine prava, isto tako posvađena s pamću. Jedino što se na Balkanu može raditi među onima koji doista žele postati članovima EU je implementirati Acquis communautaire, dakle zajedničku pravnu baštinu evropskih zajednica u svoj prostor, provoditi reforme, osiguravati provođenje vladavine prava, suzbijati korupciju i biti spreman za pristupanje. Sve drugo nije na dnevnom redu. Na dnevnom redu je doduše, vidjeli ste izjavu gospođe Marte Kos, komesarke za proširenje, a na tome naravno radi Opća uprava za evropsko susjedstvo i proširenje, na izgradnji novog modela koji bi bio sadržan u eventualnom budućem ugovoru o pristupanju Crne Gore EU. To nije pitanje suspenzije prava veta nego suspenzije svih prava u slučaju da nakon pristupanja dođe do ozbiljne demokratske regresije, do ugrožavanja vladavine prava, do odstupanja od Acquis communautairea, do odstupanja od zajedničkih politika i do ugrožavanja zajedničkih politika. Taj mehanizam se izgleda razvija i on će se početi brusiti ako do kraja irskog predsjedavanja EU Crna Gora doista završi pregovore. Onda u toku litavskog predsjedanja Unijom i Litva kao predsjedavajuća EU će tu igrati važnu ulogu. Izrazito je dobro da se radi o državi koja snažno podržava afirmaciju značenja za etničke evropske vanjske i sigurnosne politike.

Kada je u pitanju BiH, iz SAD-a i zemalja EU dobijamo poruke o stabilnsoti, podršci miru, teritorijalnom integritetu i suverenitetu, ali lobiranja o podjelama su sve glasnija. Primjer Maxa Primorca i Željane Zovko koji u važnim institucijama govore o trećem entitetu, da li njihovu retoriku treba smatrati opasnom?

Gledajte, priče o trećem entitetu nema. Vidjet ćemo kako će ta priča o entitetima u Bosni i Hercegovini završiti, kad kažem "priča o entitetima" mislim o dva entiteta i o dejtonskom aranžmanu. Meni se čini da je priča o trećem entitetu definitivno skinuta sa dnevnog reda Vašingtonskim sporazumom i uspostavom Federacije Bosna i Hercegovina. Može biti efikasna država samo kao jedinstvena država koja je istovremeno visoko decentralizovana i koja nije podijeljena prema rezultatima rata i etničkim, nego po geografskim i ekonomskim načelima i koja osigurava zapravo ostvarivanje tih temeljnih nacionalnih prava na najnižim razinama vlasti, dok se na razini centralne države osiguravaju samo temeljni principi ravnopravnosti građana. Ne treba zaboraviti da su u jesen ove godine opšti izbori u BiH, da se situacija predizborna postepeno zaoštrava. Ne treba zaboraviti niti to da se izgleda prvi puta unutar političkih tijela Hrvata u Bosni i Hercegovini događa pluralizacija. Ne treba zaboraviti niti to da je bošnjačko političko tijelo definitivno pluralizovano i da ono najlošije što nam se događalo u prošlih 20 godina, a to je ta zamka Komšić, više ne može funkcionisati, tako da više nema opasnosti zapravo od nekakve igre preglasavanja u izborima za članove Predsjedništva. Prije ovih izbora treba provesti odluku Evropskog suda u slučaju Sejdić-Finci i osigurati zastupljenost ostalih, dakle onih koji nisu niti Bošnjaci niti Srbi niti Hrvati u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Čini mi se da će međunarodni pritisci na ono što je radio Milorad Dodik i njegov tim u narednom razdoblju ponovno biti snažni i ne čini mi se da je dugoročna održivost Bosne i Hercegovine posebno ugrožena. Pustimo retoriku koje čine sve strane, pa onda i tu retoriku Maxa Primorca.