Dženana Karup Druško reagovala je na, kako navodi, sve učestalije negiranje postojanja udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), ali i na pokušaje da se pravni koncept koji je primjenjivan pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju predstavi na način koji, prema njenoj ocjeni, nema uporište u presudama.
Posebno je izdvojila izjave Ilije Cvitanovića, koji je ustvrdio da UZP "uopće ne postoji", kao i istupe Zdenka Lučića, koji je tvrdio da bi, ako je Herceg-Bosna bila UZP, onda UZP bila i Federacija BiH.
Karup Druško podsjeća i na stav Hrvatske stranke prava BiH iz 2019. godine, kada je ta stranka usvojila deklaraciju kojom je odbacila kvalifikacije Haškog tribunala o UZP-u, nazivajući ih, između ostalog, "zlonamjernom kvalifikacijom".
Prema njenim riječima, problem dodatno nastaje kada se takve tvrdnje predstavljaju kao pravna analiza, iako postoje pravosnažne presude koje detaljno utvrđuju činjenice i odgovornost pojedinaca.
„Tribunal ne goni pripadnike etničkih grupa“
Karup Druško u svom osvrtu podsjeća na širi pravni kontekst UZP-a i rasprave koje su o ovom konceptu vođene među stručnjacima međunarodnog prava, uključujući i unutar samog Haškog tribunala.
Suština, kako objašnjava, nije u kolektivnoj krivici naroda, nego u individualnoj krivičnoj odgovornosti osoba koje su svojim djelovanjem doprinijele izvršenju zločina u okviru zajedničkog zločinačkog cilja.
U tom kontekstu podsjetila je na stavove iz prakse Tribunala prema kojima se ne sudi etničkim ili nacionalnim grupama, već pojedincima za konkretna krivična djela.
"Tribunal ne goni pripadnike 'etničkih grupa', već pojedince optužene za teška krivična djela", navela je Karup Druško, prenoseći formulaciju iz godišnjeg izvještaja MKSJ-a.
Upravo tu, prema njenoj ocjeni, padaju tvrdnje kojima se UZP pokušava predstaviti kao mehanizam kolektivnog kažnjavanja jednog naroda.
Ona podsjeća i na zaključke Žalbenog vijeća u predmetu Tadić, prema kojima krivična odgovornost ne obuhvata samo osobu koja neposredno izvrši zločin, nego i one koji značajno doprinose njegovom izvršenju u okviru zajedničke kriminalne namjere.
"Ko god doprinosi počinjenju zločina od strane grupe osoba ili nekih članova te grupe, u izvršenju zajedničke kriminalne namjere, može se smatrati krivično odgovornim", navela je.
Šta je presuđeno u predmetu „Prlić i drugi“?
Najveći dio svog osvrta Karup Druško posvetila je predmetu „Prlić i drugi“, u kojem su pred Haškim tribunalom za zločine počinjene tokom rata u BiH osuđeni Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić.
Podsjetila je da su bili optuženi za brojne zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima, uključujući ubistva, silovanja, seksualno zlostavljanje, uništavanje imovine, zatvaranje, deportacije i prisilna premještanja.
Istovremeno, optužnica ih je teretila za učestvovanje u UZP-u čiji je cilj, prema presudi, bio političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje Bošnjaka i drugih nehrvata s teritorija koje su vlasti Herceg-Bosne smatrale svojim.
Karup Druško posebno podsjeća na zaključke Vijeća o ulozi Franje Tuđmana i rukovodstva Herceg-Bosne.
