Prema mjerilima recentnih novinarsko-aktivističkih djelatnika, uzgajanih u raznim NGO laboratorijama i media centrima, Roy Gutman svojevremeno nije bio politički korektan.
Godinama prije nego što su međunarodne pravosudne institucije stavile svoj pečat na zločine nad Bošnjacima od 1992.do 1995. godine, sudski proglasivši masakr u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica genocidom, ovaj dobitnik Pulitzerove nagrade, objavio je knjigu Svjedok genocida.Potpuno je time razobličio licemjerstvo zapadnih vlada i njihove eufemizme kojima su na sve načine ublažavale zvjerstva što su ih organizovale i počinile „srbijanske vlasti i vođe pobunjenih bosanskih Srba“.
Gutman sintagmu „etničko čišćenje“ odbacuje kao neprimjereni bijeg od gole i pune istine, naglašavajući u knjizi, čije je prvo izdanje objavljeno 1993. godine u New Yorku, da „činjenice govore da se radi o genocidu – namjernom pokušaju da se istrijebi jedan narod“ te da je „kao i holokaust, genocid bio planiran i nadgledan“.
Bosanskohercegovačko izdanje knjige Svjedok genocida objavljeno je u Zenici, aprila 1995. godine.
Lica i dlanovi kao knjige
Samo tri mjeseca nakon što je Gutmanova knjiga dospjela do bh. čitalaca, Ahmet Bajrić Blicko, sa svojim fotoaparatom, dočekivao je od 12. do 14. jula 1995. godine u blizini Kladnja srebreničke majke koje su sa svojom djecom izbjegle pokolj Mladićevih hordi.
Svaka od tih fotografija koje su ovih dana objavljene u monografiji Srebrenica Potočari 1995. – 2025: Dokazi genocida, izuzetno je svjedočanstvo „neponovljive pojedinačnosti“, kako bi rekao naš veliki pisac Dževad Karahasan.
Kada, gledajući Bajrićeve potresne fotografije, obratite pažnju na ekspresiju izmučenih lica i na ruke majki, to će vam se zauvijek urezati u memoriju kao tragično, kosmičko svjedočanstvo o drami trenutaka ljudskog beznađa, o muci, brizi, o strepnji, prije svega nad sudbinom vlastite djece, a onda o suosjećanju sa najbližima sa kojima su dijelile bol zbog gubitka muževa, očeva, braće, rođaka, komšija i prijatelja...
„Jer su lica i dlanovi knjiga u kojoj je ispisano biće jednog čovjeka, oni su pismo u kojem je on sadržan i u kojem ga se može naći. A u određenim trenucima molitve oči se sklapaju i dlanovi liježu preko lica, prekrivaju ga i sklanjaju od svih očiju, pa tako zatvaraju knjige u kojima je čovjek ispisan, u kojima je sadržan, kao biće od ovoga svijeta“, napisao je Karahasan.
Detalj iz monografije
Danima kasnije Blicko je dočekivao i izmučene, umorne, ranjene, jedva žive muškarce i dječake koji su gladni, žedni i bosi uspjeli kroz šume naći spas na dijelovima teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
