Svakome ko ne misli kao Dragan Čović, ne govori kao Andrej Plenković i ne pristaje na politički narativ koji prema Bosni i Hercegovini godinama izvozi Gordan Grlić Radman, izgleda da bi, prema shvatanju hercegovačke desnice, najbolje bilo da šuti.
Ne zato što nema pravo govoriti. Ne zato što krši zakon. Ne zato što nema argumente. Nego zato što se usudio misliti suprotno zadatoj političkoj matrici.
A to je, valjda, nova definicija demokratije koju nam pokušavaju prodati iz ustaškog riječnika, u kojoj svi imaju pravo glasa, ali neki ipak imaju malo više prava. Svi su jednaki pred zakonom, ali neki su "legitimniji". Svi mogu učestvovati u političkom životu, ali prvo moraju dobiti potvrdu političkih komisija koje su se same imenovale čuvarima nacionalne podobnosti.
U danima kada Evropa obilježava pobjede nad fašizmom, kada se podsjeća na zločine ideologija koje su ljudima oduzimale pravo na slobodu, riječ i političko djelovanje, u Bosni i Hercegovini svjedočimo pokušajima da se upravo takva prava suze, pod plaštom zaštite naroda.
Jer, budimo ozbiljni, nema ništa opasnije za demokratiju od onih koji tvrde da je brane tako što drugima pokušavaju objasniti zašto nemaju pravo da učestvuju u njoj.
Fašizam nije uvijek počinjao velikim paradama i vojnom muzikom. Često je počinjao mnogo jednostavnije,: podjelom ljudi na one koji imaju pravo glasa i one kojima to pravo treba ograničiti, na one koji pripadaju i one koji su "sumnjivi",; na one koji su "pravi" i one koje treba politički odstraniti.
Upravo takvu logiku ovih dana demonstrira Nikola Raguž, predsjednik Hrvatske stranke prava, kada poručuje da Slaven Kovačević nema pravo govoriti jer, prema političkom kriteriju njegovih istomišljenika, nije "legitimni Hrvat".
Zamislite tu količinu političke samouvjerenosti, koja čak prelazi i granicu budalaštine. Čovjek više ne mora samo pobijediti protivnika argumentom, programom ili izborima. Dovoljno je proglasiti ga nedovoljno podobnim.
Nekada su ljudi tražili slobodu da biraju svoje predstavnike. Danas neki politički krugovi traže slobodu da odlučuju ko uopće smije biti kandidat.
Napredak, nema šta.
Kovačević je, naime, upozorio visoku predstavnicu Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaju Kallas na Deklaraciju Hrvatskog sabora koja se odnosi na unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. A kada je obznanio rečeno, nastao je problem.
A upozorio je jer Evropska unija vrlo rado govori o demokratskim standardima, vladavini prava, teritorijalnom integritetu, političkom pluralizmu i zaštiti institucija. Govori o tome glasno, često i s velikim moralnim autoritetom.
