Nova Vlada Unsko-sanskog kantona, predvođena premijerom Ibrahimom Dizdarićem, već je u prvim danima rada najavila promjene u načinu korištenja javnog novca i službenih resursa.
Jedna od prvih konkretnih odluka koju je najavio novi premijer odnosi se na naknade za rad u komisijama. Dizdarić je kazao da će biti ukinute naknade ministrima za rad u komisijama, navodeći da su članovi kolegija za svaki sastanak dobijali po 100 KM.
„Danas sam ministrima najavio da ukidam naknade za rad u komisijama. Za svaki kolegij su imali po 100 KM. Svake sedmice je bio kolegij“, rekao je Dizdarić.
Ova najava dolazi u trenutku kada nova vlast pokušava napraviti presjek stanja u institucijama USK i utvrditi gdje se može uštedjeti javni novac.
Dizdarić je, govoreći o prvim danima rada nove Vlade, najavio i analize u više javnih institucija, uključujući Zavod zdravstvenog osiguranja USK, Direkciju za ceste, Šume i Službu za zapošljavanje.
Međutim, pitanje naknada za rad u komisijama nije jedino koje se nameće kada je riječ o trošenju javnog novca i pogodnostima funkcionera i rukovodilaca u Unsko-sanskom kantonu.
Posebnu pažnju privlači korištenje službenih vozila.
Prema informacijama koje je objavio portal Biscani.net, otvara se pitanje ko sve u USK ima pravo koristiti službeni automobil 24 sata dnevno, pod kojim uslovima i da li su takve pogodnosti opravdane.
To pitanje posebno dobija na značaju nakon promjene vlasti i najava novog premijera da će preispitati postojeće prakse.
Ko sve koristi službena vozila?
Službeni automobil nije privatna pogodnost funkcionera. Riječ je o imovini javnih institucija, čije korištenje podrazumijeva određena pravila i odgovornost.
Upravo zato bi nova vlast mogla imati priliku da javnosti precizno predstavi podatke o tome koliko službenih vozila postoji u organima i institucijama USK, ko ih koristi, ko ima pravo na korištenje vozila izvan radnog vremena i ko snosi troškove goriva, održavanja, registracije i drugih troškova.
Posebno je važno razjasniti razliku između korištenja službenog vozila za potrebe obavljanja službene dužnosti i korištenja vozila tokom 24 sata.
Ako određeni funkcioner ili rukovodilac ima automobil stalno na raspolaganju, javnost ima pravo znati na osnovu kojeg propisa, odluke ili drugog akta je takvo pravo utvrđeno.
Također, potrebno je znati koliko takvih vozila ima u sistemu Vlade USK i kantonalnih institucija.
Koliko to košta građane?
Pitanje službenih vozila nije samo pitanje privilegija nego i pitanje javnih finansija.
Trošak jednog vozila ne završava njegovom nabavkom. Tu su gorivo, redovno i vanredno održavanje, registracija, osiguranje, gume, eventualni popravci, kao i troškovi nastali korištenjem vozila izvan uobičajenog radnog vremena.
Zbog toga bi kompletan pregled službenih vozila u vlasništvu ili na korištenju kantonalnih institucija mogao pokazati koliko građane USK godišnje košta ovaj segment javne administracije.
Ukoliko nova Vlada želi napraviti stvarni presjek stanja, jedan od prvih koraka mogao bi biti upravo objavljivanje registra službenih vozila.
Takav registar mogao bi sadržavati podatke o instituciji koja je vlasnik ili korisnik vozila, marki i modelu, godini proizvodnje, vrijednosti vozila, korisniku, načinu korištenja te godišnjim troškovima goriva i održavanja.
Od naknada do službenih automobila
Dizdarićeva odluka da najavi ukidanje naknada ministrima za rad u komisijama već je otvorila pitanje koliko se javnog novca trošilo na različite dodatne naknade.
Ako se tome doda i pitanje službenih automobila, dobija se šira slika o načinu na koji su se u prethodnom periodu koristila javna sredstva.
Nova Vlada tvrdi da je u prvim danima rada napravila presjek stanja i da će se analizirati rad kantonalnih ustanova.
Dizdarić je najavio i promjene upravljačkih struktura u Zavodu zdravstvenog osiguranja USK, uz tvrdnju da ta institucija, prema informacijama koje je dobio, bilježi izgubljenu dobit od 12,5 miliona KM, a moguće i više.
„Naziru se samo problemi. Zdravstveni radnici najavljuju štrajk. Spašavale su se fotelje, a nije se radilo na unapređenju“, kazao je Dizdarić.
Upravo zbog toga najavljene promjene neće biti moguće svesti samo na personalne smjene. Ukoliko nova vlast želi pokazati da je došlo do stvarne promjene načina upravljanja javnim novcem, morat će građanima ponuditi konkretne podatke.
Među njima su i oni o službenim vozilima.
Šta bi javnost trebala dobiti na uvid?
Nakon promjene vlasti u USK, bilo bi važno objaviti precizan podatak o broju službenih automobila kojima raspolažu Vlada i kantonalne institucije.
Jednako je važno odgovoriti na nekoliko konkretnih pitanja:
Ko sve ima pravo na službeni automobil 24 sata dnevno?
Koliko je takvih vozila?
Ko je donio odluke kojima je određeno da pojedini funkcioneri ili rukovodioci imaju vozilo na raspolaganju tokom cijelog dana?
Koliko je novca u posljednje tri godine potrošeno na gorivo?
Koliko je plaćeno održavanje i registracija tih vozila?
Koliko vozila koriste ministri, a koliko direktori i drugi rukovodioci javnih institucija?
Postoje li slučajevi u kojima se službena vozila koriste izvan službenih potreba?
I, možda najvažnije, postoji li jasna kontrola korištenja vozila i evidencija službenih putovanja?
Odgovori na ova pitanja omogućili bi javnosti da procijeni jesu li službena vozila zaista potrebna u obimu u kojem se trenutno koriste ili postoje privilegije koje bi se mogle ukinuti.
Nova vlast pred testom
Nova Vlada USK potvrđena je u Skupštini kantona početkom ove sedmice i predstavlja četvrtu Vladu u aktuelnom mandatu.
Novu skupštinsku većinu čine SDA, POMAK, DF i SBiH, uz jednog zastupnika NiP-a, dok su iz vlasti ispali NES, SDP i NiP.
Dizdarić je od prvih dana mandata najavio da će nova vlast analizirati zatečeno stanje i reagovati tamo gdje utvrdi nepravilnosti.
Ukidanje naknada ministrima za rad u komisijama zato može biti tek prvi korak.
Ako se najavljeni proces preispitivanja javne potrošnje zaista nastavi, naredno pitanje koje će se naći pred novom Vladom moglo bi biti upravo ono koje je otvoreno u javnosti: ko u Unsko-sanskom kantonu ima pravo na službeno vozilo 24 sata dnevno i koliko takva praksa košta građane?
Odgovor na to pitanje ne bi trebao biti samo politička odluka nove vlasti. Trebao bi biti zasnovan na jasnim propisima, javno dostupnim podacima i transparentnom prikazu trošenja budžetskog novca.










