Deklaracija protiv Stevandićeve: Bez ravnopravnosti nema zatvaranja OHR-a

Potpredsjednik entiteta Rs iz reda bošnjačkog naroda, Ćamil Duraković, uputio je danas deklaraciju kojom se odbacuje jednostrani i politički motivisan zahtjev za bezuslovno zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, naglašavajući da se o zatvaranju OHR-a može govoriti tek onda kada budu ispunjeni uslovi iz Agende 5+2, ali i kada institucije Rs-a pokažu da su sposobne jednako štititi prava svih građana, uključujući Bošnjake, Hrvate i Ostale.

Durakovićeva deklaracija predstavlja odgovor na prijedlog deklaracije o zatvaranju OHR-a koji dolazi iz rukovodstva Narodne skupštine Rs. Za razliku od pristupa koji pitanje OHR-a svodi na političko nadmetanje i jednostrano osporavanje međunarodnog prisustva, Durakovićeva deklaracija polazi od ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, Dejtonskog mirovnog sporazuma, vladavine prava, ljudskih prava i stvarnog položaja nevećinskih zajednica u Rs-u.

„Nije sporno da domaće institucije trebaju preuzimati punu odgovornost za budućnost Bosne i Hercegovine. Ali ta odgovornost ne može biti samo deklarativna. Ako neko traži zatvaranje OHR-a, onda mora pokazati da institucije mogu jednako zaštititi svakog čovjeka, svaki narod i svaku zajednicu. Bez stvarne ravnopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Ostalih nema vjerodostojnog razgovora o zatvaranju OHR-a“, poručuje potpredsjednik Duraković.

Deklaracija posebno naglašava da OHR nije trajno rješenje niti zamjena za domaće institucije, ali da njegovo zatvaranje ne može biti rezultat političkog pritiska, blokada ili jednostranih zaključaka. Ono mora biti vezano za ispunjavanje jasno utvrđenih međunarodnih uslova, uključujući rješavanje pitanja državne i vojne imovine, vladavinu prava, fiskalnu održivost, provedbu odluka koje se odnose na Brčko distrikt, te pozitivnu ocjenu političke situacije u Bosni i Hercegovini.

U deklaraciji se posebno ukazuje da se pitanje zatvaranja OHR-a ne može odvojiti od položaja Bošnjaka, Hrvata i Ostalih u entitetu Rs. Potpredsjednik Duraković predlaže deset ključnih zahtjeva za stvarnu ravnopravnost nevećinskih zajednica, uključujući garantovanu institucionalnu zastupljenost, ravnopravnu upotrebu bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, jednakost u obrazovanju, zastupljenost u policiji i sigurnosnim strukturama, pravičnu raspodjelu budžetskih sredstava, zaštitu povratničkih sredina i efikasnu borbu protiv diskriminacije, govora mržnje i veličanja ratnih zločinaca.

„Ravnopravnost nije prijetnja nikome. Ona je uslov stabilnosti. Entitet Rs ne može biti predstavljena kao zreo demokratski prostor ako Bošnjaci, Hrvati i Ostali nemaju stvaran glas u institucijama, školama, policiji, budžetu i lokalnoj samoupravi. Institucije koje se finansiraju novcem svih građana moraju služiti svim građanima“, navodi Duraković.

Durakovićeva deklaracija odbacuje retoriku koja međunarodno prisustvo u Bosni i Hercegovini opisuje kao kolonijalnu upravu, ocjenjujući da takav pristup ne doprinosi smirivanju političkih tenzija niti unutrašnjem dijalogu. Umjesto toga, deklaracija poziva na odgovoran razgovor u okviru Ustava Bosne i Hercegovine, Dejtonskog mirovnog sporazuma, evropskih standarda i punog poštovanja ljudskih prava.

U dokumentu se upozorava da najave blokade institucija Bosne i Hercegovine, povlačenja predstavnika iz državnih organa ili uslovljavanja rada institucija ne predstavljaju odgovornu politiku, nego produbljuju krizu, usporavaju evropski put i najviše štete građanima. Duraković naglašava da politička borba mora ostati u okvirima institucija, zakona i demokratskog dijaloga.

„Ova deklaracija nije odbrana međunarodnog intervencionizma kao trajnog modela. Ovo je odbrana mira, pravne sigurnosti i ljudskog dostojanstva. Kada institucije budu jednako štitile Srbina, Bošnjaka, Hrvata, pripadnika Ostalih i svakog građanina, tada će razgovor o zatvaranju OHR-a imati drugačiji politički i moralni smisao“, ističe Duraković.

Potpredsjednik Duraković će deklaraciju ponuditi kao odgovoran i ustavno utemeljen protivprijedlog, sa jasnom porukom da se stabilnost Bosne i Hercegovine ne može graditi jednostranim odlukama, nego poštovanjem prava, ravnopravnošću svih zajednica i dosljednim ispunjavanjem obaveza iz mirovnog sporazuma.