Trideset i jednu godinu nakon pada Srebrenice, tadašnji ministar odbrane Joris Voorhoeve tvrdi da je pokušavao ojačati nizozemske mirovne snage u enklavi, ali da je nažalost bio bezuspješan.
On je za BIRN rekao da su njegove napore zaustavili predstavnici njegove, ali i drugih država, rukovodstvo Kraljevske holandske vojske, Evropska unija i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Na dugu listu onih koji, prema njegovim riječima, nisu učinili dovoljno pred snagama Ratka Mladića, Voorhoeve stavlja i sebe.
Nizozemska je uglavnom zastupala stav da nije mogla zaustaviti Mladićev napad, navodeći da su je saveznici obmanuli i da NATO nije na vrijeme pokrenuo zračne udare.
"Da su NATO-ovi avioni djelovali nekoliko dana ranije, najkasnije 10. jula, to je možda moglo promijeniti strašan ishod", kazao je Voorhoeve, koji danas ima 80 godina.
Ali, dio odgovornosti pripisuje i sebi. Kaže da rijetko prođe dan, a da ne pomisli na ono što se dogodilo.
"Srebrenica nije morala pasti. Naravno, postoji samo jedan pravi krivac, čovjek koji je izdao naređenje: Mladić. Ali sve zemlje uključene u pokušaj spašavanja Srebrenice, u različitoj mjeri, snose odgovornost zbog nemara. To uključuje članice Evropske unije, Vijeće sigurnosti UN-a, a svakako i mene. Preuzeo sam zadatak da pokušam spasiti tu enklavu i nisam uspio", smatra on.
Voorhoeve kaže da je, od trenutka kada je 1994. godine preuzeo dužnost, pokušavao ojačati kontingent u Srebrenici, poznat kao Dutchbat.
Smatrao je da rukovodstvo holandske vojske pokušava zadržati neodrživu neutralnost, umjesto da aktivno zaštiti Bošnjake koji su u Srebrenicu pobjegli tražeći sigurnost od etničkog čišćenja i zločina koje su činile srpske snage.
Uvjeren da je cijela mirovna operacija opasno loše opremljena, Voorhoeve je, kako kaže, ministre odbrane drugih članica NATO-a pitao:
"'Ko će nam se pridružiti? Ko će doći da nam pomogne u Srebrenici?'. Mislio sam da bi prisustvo više zemalja, posebno većih država, predstavljalo snažnije sredstvo odvraćanja. Niko nije želio doći".
