Srbija se danas nalazi u stanju koje nije posljedica samo politike Aleksandra Vučića, pa čak ni Slobodana Miloševića, već mnogo dubljeg političkog i društvenog kontinuiteta koji traje više od stoljeća, smatra Svetislav Basara, jedan od najpoznatijih srpskih pisaca.
U intervjuu za Radar, Basara je govorio o ubistvu Zorana Đinđića, vlastima koje su uslijedile nakon njegove smrti, studentskim i građanskim protestima, mogućim izborima, stanju institucija, odnosu države i kriminala te, kako je rekao, duhovnom posrnuću srpskog društva.
Povod za razgovor bio je njegov novi roman „Đinđić: Memoari s onu stranu groba“, u kojem se ponovo bavi atentatom na nekadašnjeg srbijanskog premijera i političkim posljedicama njegove smrti.
„Đinđić nije imao šanse da preživi“
Basara smatra da Đinđić nije morao biti ubijen, ali da je u trenutku atentata već razmatrao mogućnost povlačenja iz politike.
Prema njegovim riječima, Đinđić je, nakon što je shvatio da neće moći ostvariti ono što je namjeravao, planirao da nakon narednih izbora napusti politiku i vrati se svojoj profesiji. Već je, tvrdi Basara, razgovarao s evropskim univerzitetima i razmatrao njihove ponude.
Basara smatra da su organizatori atentata znali za njegove planove.
„Ubili su ga dijelom iz čiste obijesti, dijelom da bi poslali poruku: 'Ovako će završiti svako ko se drzne da poremeti čaršijski red'“, kazao je.
Prema njegovom mišljenju, ta poruka je primljena, a liberalno-demokratska politika u Srbiji nakon Đinđićeve smrti gotovo je nestala.
Koštunica i Tadić kao „prvoprofiteri“
Govoreći o političkim posljedicama Đinđićevog ubistva, Basara upozorava da se često preskače period od osam godina između njegove smrti i dolaska Aleksandra Vučića na vlast.
On smatra da su među prvim političkim profiterima od Đinđićeve smrti bili Vojislav Koštunica i Boris Tadić.
Prema njegovom tumačenju, njih dvojica su, najprije zajedno, a potom svaki za sebe, godinama raspolagali gotovo neograničenom vlašću. Takvu politiku Basara vidi kao direktan put prema kasnijem usponu Aleksandra Vučića.
Posebno kritizira sporost društva da prepozna probleme koji su, kako kaže, bili prisutni mnogo prije sadašnje vlasti.
Podsjeća na pogibiju 19 učenika i mladih u masovnom ubistvu, kao i na smrt 16 osoba nakon urušavanja nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, navodeći ih kao primjere društva koje reagira tek kada posljedice postanu katastrofalne.
„Vučić je samo skinuo rukavice“
Basara odbacuje tezu da je upravo Vučić stvorio današnje stanje u Srbiji.
Njegovo objašnjenje je mnogo radikalnije: smatra da je aktuelna vlast samo uklonila posljednje prepreke koje su ranije prikrivale duboke probleme društva.
„Nije Vučić taj koji je Srbiju napravio ovakvom kakva je, nego je samo skinuo rukavice i uklonio posljednji veo s njenog ružnog lica“, rekao je Basara.
Prema njegovim riječima, više od stoljeća različite vlasti su probleme i nepočinstva „gurale pod tepih“, ali je taj tepih sada istruhnuo i ono što je bilo skriveno izašlo je na površinu.
Basara tvrdi da se granica između države i kriminala u Srbiji nije počela brisati s Vučićem. Kao jedan od primjera navodi okolnosti koje su prethodile ubistvu Zorana Đinđića i povezanost pojedinih visokih državnih, sigurnosnih i kriminalnih struktura.
Kritika Koštunice i politike prema Kosovu
Basara ostaje pri stavu da su ključni elementi politike koju danas provodi Vučić imali svoje prethodnike u politici Koštunice i Tadića.
Kada je riječ o Kosovu, tvrdi da su posljednji tragovi srbijanske državnosti na Kosovu izbrisani još potpisivanjem Kumanovskog sporazuma.
Koštunicu pritom opisuje kao političara koji je zaustavio proces modernizacije i institucionalizacije Srbije započet nakon pada Miloševića.
Posebno oštro govori o njegovom političkom naslijeđu, optužujući ga za nacionalizam, klerikalizam i podršku strukturama koje su, prema Basarinom tumačenju, predstavljale prepreku demokratizaciji zemlje.
