Odrastati u Bosni i Hercegovini znači od malih nogu suočiti se s etničkom segregacijom u obrazovanju. Kao dijete u svom rodnom gradu Jajcu u Srednjoj Bosni početkom 2000-ih, ujutro bih igrao fudbal sa svojim prijateljima prije nego što bismo zajedno krenuli u osnovnu školu. Kada bismo stigli, razdvajali smo se za školski dan. Josip, Dragan i Ivan – sva trojica hrvatskog porijekla – išli su u druge učionice nego ja i ostali moji bošnjački vršnjaci. Iskustvo pohađanja tzv. „Dvije škole pod jednim krovom“ duboko je obilježilo sve nas: naše poimanje identiteta, pripadnosti i razdvojenosti.
Više od dvije decenije kasnije, škole u Jajcu, kao i u mnogim drugim gradovima u zemlji, i dalje rade po ovom modelu. Katolički Hrvati i muslimanski Bošnjaci uče odvojeno. Prvobitno zamišljen kao privremeno rješenje kada su se porodice nakon rata 1990-ih vraćale u zemlju, sistem je postao trajna struktura. On učvršćuje podjele na etničke grupe i služi de facto kao poligon za buduće generacije birača odgajane u nacionalističkom duhu.
Odvojeni do zvona
Trenutno sistem „Dvije škole pod jednim krovom“ obuhvata više od 50 osnovnih i srednjih škola u više od 20 mjesta, uglavnom u tri od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine, jedne od dviju entiteta zemlje. Po ovom pravilu, djeca iste dobi u Srednjoj Bosni, Zeničko-dobojskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu uče odvojeno – ili u različito vrijeme, u posebnim učionicama ili čak u odvojenim zgradama unutar istog školskog kompleksa.
U mojoj osnovnoj školi u Jajcu ulazio sam u zgradu na ulaz predviđen za Bošnjake, dok su moji hrvatski vršnjaci koristili ulaz na suprotnoj strani. Dan smo provodili u odvojenim učionicama na različitim spratovima i obično bismo se susretali tek nakon nastave. Do danas obje škole funkcionišu kao odvojene ustanove – sa svojim direktorima, nastavnicima, administracijom, pa čak i vlastitim čistačima. U nekim školama čak su i toaleti odvojeni, što dodatno pojačava fizičku, ali i simboličku razdvojenost.
A neki direktori čak raspoređuju i različita vremena za odmor, kako bi spriječili da se učenici različitih etničkih grupa sretnu na školskom dvorištu.
Institucionalizirana segregacija
Kantonalne obrazovne vlasti, naročito pod vodstvom hrvatskih političara, opravdavaju ovakvu praksu pravom hrvatskih učenika na nastavu na svom jeziku i iz svoje historije. Međutim, razdvajanje se odnosi i na predmete poput sporta, likovne kulture ili matematike, gdje bi zajednička nastava bez problema bila moguća. Kritičari tvrde da model „Dvije škole pod jednim krovom“ podstiče nacionalističke poglede posebno u predmetima poput historije, književnosti i geografije. Osim toga, nastavne programe prilagođava onima u Hrvatskoj, zanemarujući zajedničko multikulturalno naslijeđe Bosne i Hercegovine.
Godine 2007. Greta Kuna, tadašnja ministrica obrazovanja Srednjobosanskog kantona i članica HDZ-a, otvoreno je objasnila motivaciju iza modela: „Projekat ‘Dvije škole pod jednim krovom’ neće biti ukinut, jer se jabuke ne mogu miješati s kruškama. Jabuke s jabukama, kruške s kruškama.“ Time je jasno dala do znanja da se radi manje o akademskim sadržajima, a više o etničkom razdvajanju.
