Piše: Fuad Đidić
Gdje su nestale civilizacijske tekovine modernog doba o odgovornosti za zločin!?
Šta se deševa sa pravnim poretkom u modernom svijetu!?
Zašto su presude Međunarodnog tribunala za najteže zločine završile sa neuspjehom!?
Internacionalni eksperti Dunja Mijatović i Kenneth Roth u eseju objavljenom u The New York Times od 11. jula 2025. na pitanju sudbine presude za genocid u Srebrenici proniču u ključna pitanja sudbine modernog doba.
Kako spriječiti prepravljanje narativa o zločinima u vremenu nad kojim se nadvija avet "bezakonja" i formiranja novih "velikih država".
Kako autori idu tragom sudbine presuda za genocid u Srebrenici ali i u Ruandi tako, nas sve zornije suočavaju sa novim fenomenom – "ograničenosti" i "neuspjeha" sudskih presuda za genocid koje u društvenoj stvarnosti doživljavaju jednu potpuno paradoksalnu sudbinu.
Umjesto da potaknu društvene procese adekvatnog priznavanja zločina i tome saobraznog eliminiranja mržnje koja je do njih dovela, ove presude rezultiraju skroz suprotnim rezultatima.
Potpuno neočekivani rast "isključivog nacionalizma" rasplamsavanje "poricanja" samo su neke od najvažnijih posljedica pomenutog fenomena pervertiranja internacionalne pravde.
Ovaj fenomen autori elokventno potkrepljuju na primjeru sudbine presude za genocid u Srebrenici.
"Danas je negiranje genocida u Srebrenici sramotna politika Rs-a, većinski srbijanskog dijela Bosne i Hercegovine gdje su se ubistva dogodila. Osuđene ratne zločince neki javno slave. Nedavni nastavni plan i program historije za osnovne škole prikazao je Mladića i Karadžića kao heroje, a izostavio njihove osude. U susjednoj Srbiji, predsjednik Aleksandar Vučić također odbacuje termin "genocid", uprkos osudama međunarodnog tribunala i paralelnoj presudi Međunarodnog suda pravde".
Međutim, ovaj tekst iz "New York Times" u sebi nosi nekoliko prilično zabrinjavajućih tonova u sudbini svijeta u kojem živimo.
Neuspjeh presuda kako, za Srebrenicu tako i, za Ruandu, upozoravaju autori, obeshrabruje smisao u radu na svim narednim krivičnim procesima počev od suđenja za Gazu pa do suđenja za zločine u demokratskoj republici Kongo ili drugdje.
"Majke Srebrenice kao najsnažniji glas istine suočavaju se sa uznemiravanjem i prijetnjama dok, istrajno i strpljivo "čekaju da njihovo društvo - i njihove komšije - priznaju šta je učinjeno njihovim voljenima" a, u isto vrijeme u "Ruandi svaka javna kritika diktatorske vladavine osuđenog Kagamea - može biti put do zatvora".
No, pored ovih doista uznemirujućih činjenica, autori hrabro ukazuju na momenat u kojem bi morala vrhuniti naša istinska zabrinutost za sudbinu društva zasnovanog na vladavini prava.
Čovjekove nade u obnovu djelatne snage sudskih presuda snažno su pogođene nedavnim stajalištima predsjednika Trumpa u vezi sa sudbinom Gaze.
"Trump je pojačao ovo bezakonje nečuvenim nametanjem odmazde tužiocu Međunarodnog krivičnog suda koji je podigao optužnice protiv izraelskih zvaničnika, zajedno s nekoliko sudija. Time ne samo da se pojačava nekažnjivost za masovne zločine, već se i ometaju izgledi za trajni izraelsko-palestinski mir."
