Trump je potvrdio ono što znamo: Srbija planirala rat

Aleksandar Vučić, ministar informisanja u vrijeme Miloševićevog režima i zakleti šešeljovac, nikada nije u potpunosti raskinuo s idejama "velike Srbije", iako ih je retorički zamijenio za "stabilnost, mir, i investicije". I to više nije optužba iz Sarajeva, nego iz Ovalnog ureda.

Sva Vučićeva retorika o stabilnosti je obična "jagnjeća koža" koja maskira konkretnu ambiciju kontrole i hegemonije.

On ne viče, ne prijeti otvoreno, ali zato sistematski mobiliše resurse: vojsku naoružava i drži u pripravnosti, policiju usmjerava prema granicama, tajne službe aktivno djeluju u regionu, vodi agresivnu kampanju kroz tabloide, političke grupacije, obavještajne strukture i crkvene kanale, ciljajući destabilizaciju Crne Gore, Kosova i BiH, osigurava političku i finansijsku podršku za urušavanje njihovih institucija, entitet RS kroz ine sporazume i deklaracije postavlja kao de facto politički entitet pod okriljem Srbije mimo ustavnog poretka BiH, i tako dalje.

Valja podsjetiti da je tek u domenu našeg naivnog, plitkog, svagdašnjeg dnevnopolitičkog folklora, na primjer, ostala "podjela zadataka vojsci i policiji",  nakon sjednice Savjeta nacionalne bezbjednosti Srbije, održane 22. maja ove godine "zbog situacije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu", a kojoj je prisustvovao i Vučić!

I upravo zato, kada predsjednik SAD-a kaže da je Srbija bila spremna za veliki rat, to se ne može tumačiti kao diplomatski gaf, nego signal iz najvišeg nivoa globalne moći. Takva se izjava, izrečena iz pozicije moći i uvida, ne bi smjela ignorisati, već bi morala imati posljedice u načinu kako razumijevamo vlastiti bezbjednosni ambijent.

Ono što je rečeno u Ovalnom uredu nije hipotetičko: govori se o konkretnom planu rata koji je spriječen spoljnim pritiskom. To znači da u trenutku kada taj pritisak oslabi, mogućnost sukoba ponovo postaje realna.

I više nije pitanje "da li", nego "kad", "kako" i "gdje".