Loši učenici uče dugo, mada na kraju i nauče datu materiju ali ih vrijeme i posljedice lošeg učenja onemoguće u bilo kakvom napretku, ma koliko to željeli. Zamislite studenta koji jedan ispit uči tri godine radeći pritom sve testove po uputi neukih ljudi, zbog čega redovno padaju na svakom ispitu.
Nakon tri godine takav student postaje nekredibilan, tresne od zemlju i onda se dozove i sjeti posljedica svojih loših poteza zbog kojih nije položio ispit za tri godine.
Politički projekat Trojka je preslika tog lošeg studenta. I što je najgore, nakon tri godine učenja ti politički noobovi nisu shvatili svoje greške koje su uzrokovale probleme, ali su shvatili posljedice.
Zato se danas iznimno licemjerno vade na Borjanu Krišto, koju su punim zanosom neznalica prije tri godine podržali da dođe na čelo Vijeća ministara. Uzalud su bila upozorenja i priče o drugim vjerovatno boljim opcijama, to loše studente Trojke nije doticalo jer je glad i pohlepa za vlašću bila ključni motiv.
A Krišto su mogli zaustaviti još kada je Željko Komšić insistirao da Krišto odgovori o NATO integracijama BiH prije no dobije njegovu podršku za sastav Vijeća ministara. Trojkin član Predsjedništva Denis Bećirović nije imao pitanja, kao ni sama Trojka, pa je Krišto zasjela.
Zasjeli su po vertikali i horizontali kadrovi Dragana Čovića i Milorada Dodika, a neprebrojivo je koliko je upozorenja Trojka dobila. Danas bi ta politička nedonoščad liječila posljedice licemjerno se zalažući za evropski put, bez da analizira uzroke i preuzme odgovornost kao ključni uzročnik svih problema u državi, ne samo na evropskom putu.
Ali, umjesto preuzimanja odgovornosti za stanje u državi, Trojka se po već ustaljenom modelu dopisuje s javnosti prozivajući posljedice, a imenovanje Krišto je posljedica njihove loše politike, kao uzročnika blokada.
Zastupnici stranaka Trojke u današnjem pamfletu traže od Krišto imenovanje ministra sigurnosti (skoro sigurno misleći na Nebojšu Vukanovića) čime će kako tvrde biti onemogućen SNSD da blokira “evropske” zakone i integracije BiH.
