Davno je postalo očito da ova vlast ne cijeni ni novinare ni slobodno novinarstvo te da je samo neki strukturni razlozi sprečavaju da medijski prostor uredi po uzoru na Vučićevu Srbiju. Taj vlažni san autokrata skrivenih ispod liberalnog, ljevičarskog ili narodnjačkog šinjela manifestirao se u onoj čuvenoj izjavi ministra vanjskih poslova da će se finansijski problemi javnog servisa riješiti onog trenutka kad ti mediji, među njima Federalna televizija i FENA, budu počeli sprovoditi politike Trojke.
Medijska kultura u Sarajevu je na višem nivou
Sjetimo se svađalačkih nastupa MVP-a na brojnim konferencijama za štampu, što ga je kao primjer političkog pritiska na medije i odvelo na stranice izvještaja o stanju medijskih sloboda State Departmenta. Sjetimo se i da je federalni premijer unaprijed najavio ko bi trebao biti novi direktor FTV-a, zatim raznoraznih zakulisnih pokušaja da se neposlušne medijske kuće dovedu pod kontrolu. Konačno, način na koji su se federalne vlasti u aferi Spengavanje okomile na one koji „odaju informacije“ govori o kakvom duhu je tu riječ.
No, uprkos svim ovim i sličnim političkim nasrtajima, koji su srećom ostali nedorečeni, medijska kultura u onom dijelu Bosne i Hercegovine koji politički gravitira Sarajevu i dalje je na znatno višem nivou nego što je to slučaj u monolitnom medijskom prostoru zapadne Hercegovine ili onom polariziranom Republike srpske. To nema veze sa političkim zaslugama ni ove ni prethodnih vlasti nego sa političkom inercijom i logikom sveukupnog društvenog razvoja posljednjih godina.
Iako je etnoseparatistička propaganda uspješno nametnula pojam „političkog Sarajeva“, ono kao takvo nikada nije postojalo, jer se u njemu u poslijeratnom periodu nikada nije koncentrirala i stabilizirala neprikosnovena politička moć, šta god da se tvrdilo u političkim mitovima i naracijama. Nikada u Sarajevu nije postojala totalitarna prohodnost kakvu je recimo imao Milorad Dodik u manjem bh. entitetu ili HDZ u dijelovima zemlje u kojima desetljećima obnaša vlast.
Ta pluralnost uglavnom je prednost, mada katkad zna izazvati i frustracije. Istina, u posljednje vrijeme, ona je ozbiljno narušena i to zbog nastojanja predstavnika Trojke ne toliko da medijski zaštite sebe – što bi donekle moglo biti i razumljivo – nego HDZ i Republiku Hrvatsku, što je, između ostalog, vidljivo na slučaju Avde Avdića.
Nema hrabrosti ni za simbolički gest
Naime, nakon što je Hrvatska uvela zabranu ulaska ovom novinaru zbog njegovog kritičkog izvještavanja o negativnom utjecaju Hrvatske na političke procese u Bosni i Hercegovini, ujedno odašiljući poruku upozorenja svima koji se usude reći nešto krivo o europejskoj politici službenog Zagreba, predstavnici vlasti doduše jesu dali nekoliko izjava podrške progonjenom novinaru ali nakon izjava nisu poduzeli ništa konkretno, valjda iz nedostatka želje ili straha od toga da će im Čović i politički Zagreb uskratiti političku ljubav.
