Prašina koju je u Bosni i Hercegovini podigao koncert Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu nije sakrila, već je jasno pokazala, da se hrvatsko društvo u našoj zemlji, uprkos značajnim političkim dobicima hrvatskog faktora posljednjih godina koji su ga trebali voditi prema većoj pluralizaciji, suočava sa potpunim izostankom kritičke misli, bez kapaciteta da proizvede bilo kakav disonantni ton, čak i u trenucima kada mu politika HDZ-a nanosi štetu, makar u perspektivi onoga što je njegova dominirajuća politika.
Reakcija izraelske nerezidentne ambasadorice za BiH Galit Peleg na nacističko salutiranje stotine posjetilaca Thompsonovog koncerta, iako iznuđena, kao i EU Delegacije, UN-a i OSCE-a, nesumnjivo je nanijela štetu percepciji koju o sebi, izvan granica zemlje, želi kreirati hrvatsko društvo u BiH, kao inkluzivno, demokratsko i proevropsko.
Značajnije od toga, prisustvo sudije Ustavnog suda BiH Marina Vukoje koncertu na kojem se slave režimi koji su odnijeli stotine hiljada života otvorilo je sasvim realan prostor za inicijativu o njegovom razrješenju i posljedično dodatnom pritisku na Trojku da se ne dozvoli da HDZ dobije još jednog sudiju unutar najvažnije institucije Bosne i Hercegovine.
Dodatno, izostanak bilo kakve kritike unutar hrvatskog društva u BiH na sramotne pojave slavljenja ustaškog režima otvorio je prostor onima koji povezuju moderni hrvatski nacionalizam sa poraženim ideologijama iz Drugog svjetskog rata. Umjesto da hrvatska politička, akademska i intelektualna zajednica u BiH reaguje ona takve sumnje potiče.
Čović se na kritike nije ni osvrnuo, dok ih mediji pod njegovom kontrolom nisu ni prenosili.
Od Čovića se nije moglo previše ni očekivati s obzirom da on živi od jednoumlja u društvu koje kreira i oblikuje 30 godina. Međutim, opozicioni lideri, na prvom mjestu predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanović, ovako značajnu priliku nisu uspjeli iskoristiti osim da još jednom pokažu vlastiti kukavičluk.
