Dana 21. augusta 1992. godine, na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, počinjen je jedan od najmasovnijih zločina nad civilima u Bosni i Hercegovini. Više od 200 muškaraca, uglavnom Bošnjaka iz Prijedora, izvedeno je iz autobusa pod izgovorom razmjene zarobljenika. Na rubu ambisa postrojeni su u grupama, rečeno im je da kleknu "kao da se mole Bogu" i streljani su.
Nekolicina je pokušala spasiti život skokom u provaliju. Mali broj je uspio preživjeti i kasnije svjedočiti o onome što se dogodilo. Mnogi drugi, ranjeni i onesposobljeni padom, bili su naknadno ubijeni. Preživjeli su posvjedočili da su nakon pucnjave i pada u bezdan, vojnici i pripadnici policijskih formacija silazili do tijela, tražili one koji daju znakove života i likvidirali ih.
Tijela ubijenih nisu ostavljena u miru. Najprije su opljačkana: vojnici, a potom i lokalni mještani iz obližnjih srpskih sela, dolazili su i uzimali vrijedne predmete i odjeću. Nakon toga, prema svjedočenjima i kasnijim istraživanjima, vojnici su pokušali prikriti tragove zločina: tijela su posipali kiselinom kako bi ubrzali raspadanje, a zatim su preostale ostatke sakupljali na jednu gomilu i prekrivali eksplozivom, stvarajući improvizovanu "kamenu grobnicu".
