Da su Milorad Dodik i njegove sluge likovi bez časti, dodvoraši, prevrtljivci koji vuku za nos cijeli ovdašnji srpski narod i Rs, da su za šaku lične koristi i opstanka na vlasti spremni da pogaze sve, uvjerili smo se nedavno, kada je, po Dodikovoj komandi, a nakon dvije godine uvreda na račun američke ambasade u BiH, šaka Dodikovih jadnika ipak otišla u tu ambasadu u Sarajevu i poklonila se povodom obilježavanja američkog Dana nezavisnosti.
Samo nekoliko dana nakon toga ponovo smo bili svjedoci prevrtljivosti Milorada Dodika, koji je, očigledno je to, po prethodnom dogovoru sa Tužilaštvom i Sudom BiH, iako je bjegunac od pravosuđa protiv kojeg je određen pritvor i raspisana potjernica zbog krivičnog djela napada na ustavni poredak BiH, hladnokrvno i u tajnosti otišao u Tužilaštvo i Sud BiH, gdje je ispitan kao okrivljeni, a zatim mu je ukinut pritvor te je pušten na slobodu.
Sve to je težak ne samo lični poraz Milorada Dodika nego i kolektivni poraz Rs i svjetine srpskog naroda koja zaslijepljena Dodikom ni ovaj put neće biti kadra da spozna kolika je to katastrofa za nas.
Jer, ne treba zaboraviti da je samo par mjeseci ranije upravo Dodik bio spiritus movens donošenje zakona u Narodnoj skupštini Rs o zabrani djelovanja SIPA-e, Suda BiH i Tužilaštva BiH na teritoriji Rs, te je javno pozivao i podstrekavao na opstrukcije tih institucija i njihovo napuštanje od strane zaposlenika koji su iz Rs.
Nazivao ih je vanustavnim institucijama, zbog čega su i njegovi mediji morali to isto pisati i govoriti, iako je nekoliko godina prije toga sam Dodik i njegov SNSD u Parlamentarnoj skupštini BiH izglasao, u skladu sa Ustavom BiH, formiranje svih tih institucija.
Otići nakon svega toga u Tužilaštvo i Sud BiH je dokaz Dodikove prevrtljivosti i spremnosti da zbog sebe na kocku stavi i narod i Rs, ali je i pokazatelj njegovog ličnog i našeg kolektivnog debakla.
No, osim ove sramotne stranice u našoj istoriji, ima u toj Dodikovoj predaji Tužilaštvu i Sudu BiH i nečega što tako bjelodano dokazuje kriminal tih institucija.
Da bi se on pojmio neophodno je podsjetiti na to da je najprije Tužilaštvo BiH zatražilo, a Sud BiH prihvatio i odlučio da se protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića odredi pritvor i raspiše potjernica zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo napada na ustavni poredak BiH, propisano Krivičnim zakonom BiH.
Akcenat treba staviti na osnovanu sumnju da je učinjeno krivično djelo, čije postojanje je neophodno za određivanje pritvora i raspisivanje potjernice, što je takav stepen izvjesnosti koji je znatno iznad pukog osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo.
Zatim treba uzeti u obzir da su pritvor i potjernica određeni za najteže krivično djelo propisano zakonom.
A određeni su, i pritvor i potjernica, zbog opasnosti od bjekstva.
Kada se uzme u obzir takav splet okolnosti, onda po zakonu niko nema pravo da sa okrivljenim pregovara na način na koji je to za potrebe Milorada Dodika učinilo Tužilaštvo BiH, to jest da se sa njim dogovori da on dođe u Sarajevo, da bude ispitan u Tužilaštvu BiH i da će mu odmah zatim Sud BiH ukinuti pritvor te će biti pušten na slobodu.
Umjesto takvog nezakonitog pregovaranja i dogovora, dužnost je i Tužilaštva i Suda BiH, kad su već tražili, odnosno odredili pritvor i potjernicu zbog najtežeg krivičnog djela, da ni pod kojim uslovima ne pregovaraju, a kamoli dogovore da se okrivljeni mirno došeta do njih, dadne izjavu i da odmah potom bude pušten na slobodu.
