Ovaj je događaj obilježio prošlu godinu u BiH

Ako imamo u vidu navedeni okvir, nameće se zaključak da je Sud u Strazburu poništavanjem prvobitne presude Kovačević samo formalizirao opći negativan stav međunarodne zajednice prema liberalizaciji Dejtonskog sporazuma.

Konzumiranje Dejtonskog ustava

Na rušenje presude Kovačević, odnosno na poruku međunarodne zajednice da je Dejton “sveto slovo”, probosanske stranke su reagovale na različite načine.

Tako je Demokratska fronta, isturivši Slavena Kovačevića kao svog kandidata za člana Predsjedništva iz Federacije – Hrvata, demonstrirala da namjerava nastaviti borbu za građanski koncept, kroz konzumiranje prostora koji postojeći Ustav BiH otvara tom konceptu.

Na tom tragu je i poruka člana Predsjedništva BiH i predsjednika DF-a Željka Komšića, na svečanosti povodom Dana državnosti, kada je kazao da on prihvata etničku komponentu Dejtonskog ustava, ali da i drugi moraju prihvatiti njegovu građansku komponentu, koja se, uz ostalo, ogleda u načinu izbora članova Predsjedništva.

Istovremeno, optužbe koje je Kovačević, sada kandidat DF-a, uputio na račun Evropskog suda u vezi sa utjecajem Hrvatske, indiciraju da DF više nema povjerenje u Sud u Strazburu.

SDA, koja se u periodu do 2022, kada je bila u koaliciji sa DF-om, približila građanskom konceptu, na novonastalo stanje, reagirala je reafirmacijom principa proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda.

Početkom novembra mjeseca ove godine, Predsjedništvo SDA je najavilo da će ova stranka u parlamentarnu proceduru uputiti zakon o proporcionalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda, ističući da je to “obaveza predviđena Dejtonskim mirovnim sporazumom”.

Ovaj princip znači da konstitutivni narodi u onim institucijama u kojima se nalaže njihova zastupljenost, moraju biti zastupljeni srazmjerno svom procentualnom udjelu u ukupnoj populaciji BiH: Bošnjaci 50%, Srbi 31%, Hrvati 15,5% plus Ostali.

Na nedavno održanoj konferenciji za medije, SDA je objavila da je u Klub Bošnjaka u Domu naroda FBiH uputio u proceduru Zakon o proporcionalnoj zastupljenosti, kojim bi se osigurala dosljedna primjena ovog ustavnog principa, kako na federalnom, tako i na nižim nivoima, naročito u lokalnim zajednicama kao što je Stolac, gdje Bošnjaci čine skoro 40 % stanovništva, a nisu nikako zastupljeni u organima lokalne vlasti.

Zagovarajući proporcionalnu zastupljenost, osim što svoju politiku drži u okviru Dejtonskog sporazuma, SDA se istovremeno suprotstavlja viziji HDZ-a, koji cijeni da tri konstitutivna naroda trebaju dijeliti vlast, ne proporcionalno, već paritetno, što znači da Hrvatima, Srbima i Bošnjacima treba pripasti po 33 % vlasti, bez obzira koliko koga ima po popisu.

HDZ uz podršku SNSD-a već duže vrijeme zagovara uvođenje paritetnog predstavljanja konstitutivnih naroda i u Ustavni sud i Predsjedništvo BiH, iako po važećem Ustavu nije propisana obaveza legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u ove dvije institucije. Štaviše, Ustavni sud je izričito kazao da su u Predsjedništvu predstavljeni građani, a ne konstitutivni narodi.

Ne mareći za navedenu činjenicu, HDZ će, uz podršku SNSD-a, nastaviti da zahtijeva da Predsjedništvo i Ustavni sud budu transformisani tako da liče na Dom naroda BiH, gdje ovdje dvije stranke lako prikupe većinu i donose odluke većinom, a u slučaju da se to ne desi, blokiraju donošenje odluka nedolaskom na sjednice.

Za šta se zalaže Trojka?

U periodu nakon izbora 2022. godine, na poticaj Bidenove administracije i OHR-a, stranke Trojke su se udaljile od građanskog koncepta i približile se stajalištima HDZ-a u pogledu ustavnih odnosa.

To se na praktičnom nivou vidjelo u činjenici da su stranke Trojke, na državnom nivou, prihvatile da budu svedene isključivo na B-kvotu, te da nijedan od njihovih najviših kadrova ne zauzima ni srpsku ni hrvatsku kvotu, u pogledu pozicija od najvećeg značaja.

Promjena je osjetna i na nivou retorike. U protekle tri godine, otkako je Trojka u vlasti, zvaničnici SDP-a i Naše stranke gotovo da su u potpunosti prestali govoriti o građanskom konceptu, a neki od njih, kao što su Elmedin Konaković, Vojin Mijatović, Damir Nikšić i dr, izravno su stali u zaštitu pojma konstitutivnih naroda. Čak i kada predsjednik SDP-a Nermin Nikšić spomene da bi volio da Bosna i Hercegovina ima jednog predsjednika, on brže-bolje naglasi da to nije realno, što znači da njegovi napori i neće ići u tom smjeru.

S jedne strane, SDP i Naša stranka su se odrekle nekadašnjeg agresivnog plediranja za korjenite promjene Dejtonskog ustava u korist građanskog koncepta. S druge strane, ove stranke ne pokazuju težnju ni da, kao DF, koriste prostor koji važeći Ustav otvara građanskom konceptu, pa ne pretendiraju na pozicije koje stranke s hrvatskim predznakom smatraju svojim. Također, SDP i Naša stranke ne žele zagovarati ni proporcionalnu zastupljenost, jer ne žele da se svrstaju uz SDA i budu prepoznate kao stranke koje zanima pozicioniranost Bošnjaka kao konstitutivnog naroda.

U konačnici, pozicija Trojke glede ustavnih odnosa mogla bi se opisati kao prihvatanje statusa quo. S time da se nezvanično, bez formalnih izmjena Izbornog zakona, pozicija člana Predsjedništva BiH iz Federacije – Hrvata, prepusti strankama s hrvatskim predznakom, tako što stranke sa sjedištem u Sarajevu neće isturati Hrvate kao kandidate za Predsjedništvo, već isključivo Bošnjake. Time se Trojka svodi na alternativu SDA unutar bošnjačke kvote, ali, za razliku od SDA, odbacuje bošnjačku etiketu.