Predsjedavajući kantonalnih skupština su 26.06.2025. godine održali zajednički sastanak. I neka su. To je za svaku pohvalu. Saradnja je potrebna. I to saradnja po vertikalnom i horizontalnom nivou. Saradnja viših i nižih nivoa vlasti, ali i saradnja istih nivoa vlasti.
Teme o kojima se razgovaralo su vrlo aktuelne; stanje sigurnosti i borba protiv korupcije. Razgovaralo se, kako nas mediji izvještavaju, o borbi protiv korupcije, uspostavi mehanizama i institucija koje bi to radile, pomoći Evropske unije na tom polju… Sve u svemu jedan sasvim pristojan sastanak političara.”
Ali, zar mi nemamo dovoljno institucija u ovoj državi koje su osnovane da se bave i pitanjem sigurnosti i pitanjem borbe protiv korupcije ? da li to znači da, ako te institucije ne rade, trebamo osnivati nove sa istim zadatkom, a ove što ne rade ostaviti da vegetiraju i troše budžetska sredstva? Ali ostavimo sada to po strani. Imaju i kantoni svoje nadležnosti. I ne samo kantoni. O sigurnosti građana moraju se baviti svi nivoi vlasti i svi organi. Borba protiv korupcije pripada također svima. Pa u svim organima se izrađuju posebne mjere za borbu protiv korupcije i koruptivnih radnji. I kakav je rezultat? Zadovoljena forma, a suština nepromjenjena.
Sada se vraćamo na jedno drugo pitanje. A to je pitanje poštovanja presuda Ustavnog suda Federacije BiH. A Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je donio presudu broj U-7/98 0d 07.jula 1998. godine, kojom je utvrdio: „Utvrđuje se da “ upotreba naziva "županija" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.”
Znači punih 27 godina ranije je donesena ta presuda. I nikada nije izvršena. I predsjednici kantonalnih skupština u svom zvaničnom saopštenju sa sastanka/konferencije koriste neustavan naziv “županija”. Sada možemo postaviti jedno vrlo ozbiljno pitanje. Iz čega proizilazi ili iz čega izvire sigurnost građana? Ne samo sigurnost za njihov život, nego i sigurnost koja podrazumijeva i pravo na rad, pravo na nediskriminaciji, pa sve do prava na zdravu životnu sredinu? Tu naravno spadaju i sva ustavom zagarantirana prava svakog građanina -pojedinca. Pa ta sigurnost izvire iz ustava. Ta prava se utvrđiuju ustavom. A ustav se mora poštovati. I svi akti koji su niže pravne snage od ustava moraju biti u skladu sa ustavom. Ako toga nema onda to vodi u anarhiju. A da bi se to spriječilo osnivaju se ustavni sudovi. Oni čuvaju ustav i odlučuju o tome da li je nešto u skladu sa ustavom ili nije. Ono što nije u skladu sa ustavom mora se uskladiti sa ustavom ili ukloniti iz pravnog sistema.
A naši predsjednici/predsjedavajući skupština u svom saopštenju koriste neustavan termin. Nije to ni čudo. Mnogi od njih nisu ni znali niti znaju da postoji odluka Ustavnog suda Federacije. Jer, bilo bi normalno, u normalnom sistemu i normalnom društvu da se neustavnost ispravi i da se izvrši odluka Ustavnog suda. I nije to slučaj samo sa tom odlukom. Koliko je samo trebalo vremena da, naprimjer, Hercegovačko-neretvanski kanton uskladi svoj ustav sa presudom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na području cijele države?
