Piše: Dr. Edhem Čustović
Dok sam bio u Teksasu, imao sam priliku da se ponovo sretnem s jednim zaista posebnim čovjekom. Jednim od onih ljudi koji rade velike stvari, ali bez velike buke.
Iako smo se Izudin i ja već ranije sreli dva puta, tek prije nekoliko dana smo zaista sjeli i proveli nekoliko sati razgovarajući o njegovom životnom putu. Moj kolega Igor i ja smo slušali priču koja je istovremeno i inspirativna i podsjetnik na snagu upornosti.
Izudin je odrastao u Bosanskom Šamcu, mjestu kojeg se i danas s velikom toplinom sjeća. Studirao je građevinarstvo na Sveučilištu u Osijeku, praktično blizu kuće. Onda je došao rat, kao i za mnoge od nas, život je krenuo potpuno neočekivanim putem.
Put ga je odveo u Dansku. Kako je tamo stigao i kroz šta je njegova porodica prošla, to je priča za sebe, komplikovana i teška kao i mnoge ratne sudbine. Upravo u Danskoj donosi jednu važnu odluku: pravi zaokret iz građevinarstva prema tehnologiji. Pokazat će se da je to bila izvanredna odluka.
Nekoliko godina kasnije Izudin i njegova supruga Samra kao izbjeglice dolaze u Sjedinjene Američke Države. Nisu imali mnogo izbora gdje će završiti, i tako su se našli u Sijuks Folsu, Južna Dakota. Nije to bio Čikago ili Njujork, već mali grad u kojem tada gotovo da nije bilo imigranata.
Ali Izudin je imao ono najvažnije, znanje, radnu etiku i hrabrost da iskoristi priliku kada se pojavi.
Vrlo brzo njegov talent biva prepoznat. Izabran je kao jedan od šest najboljih stručnjaka koji su trebali osigurati tranziciju Gateway kompanije prema Celestici i kontinuitet inženjerske podrške. Taj put ga vodi dalje, prvo u Litl Rok, Arkansas, a zatim, nakon novih poslovnih promjena, dobija ponudu da se preseli u Dalas, Teksas.
Iskreno, Teksas ga u početku nije previše privlačio, svi znamo kakve priče kruže o Teksasu.
Ali nakon jednog vikenda u Dalasu koji su on i Samra odlučili provesti tamo, zaljubili su se u grad. Donijeli su odluku i preselili se.
Dalas je od tada njegov dom.
