Antonio Zanardi Landi kandidat je za visokog predstavnika.
Italija ga je zvanično nominirala.
Sada predstoji period "peglanja" te odluke i usaglašavanja koncepta.
Iako je italijanski kandidat, to je iznuđeno.
Kada se prvi put pojavilo njegovo ime u opticaju, napisao sam da će i biti.
Jer, Italija ne želi dodatne svađe s administracijom Donalda Trumpa.
Tako da je Zanardi Landi - iznuđeni italijanski kandidat. U stvarnosti, on je američki (i ruski!) izbor.
Hajde da vidimo koja će procedura u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija biti korištena.
Ako to tijelo bude samo informirano o odluci Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira (SB PIC), onda je sačuvano ono par mrva dostojanstva Ureda visokog predstavnika, ali i Evrope.
Ako Vijeće sigurnosti - ovako ili onako - "primi k znanju", i to bi mogla biti evropska "pobjeda".
Sve ostalo je mani ili veći poraz.
Ko je Zanardi Landi, već se zna.
Ima ta neka njegova izjava iz lista Politika u kojoj stoji da mu "Srbija ostaje u srcu".
Proteklih dana bilo je diplomata koji su mi objašnjavali da je to 'uobičajena fraza koju svaki da kad odlazi'.
Kao, to ne znači ništa.
Jednom koji mi je to uporno nametao morao sam reći.
"A šta da je rekao da mu je Iran ostao u srcu"?
Namrštio se.
Pošto je prethodno bio uporan, nastavio sam:
"To je država koju ste vi bombardirali 1999. godine.
A mi smo protiv nje ratovali od 1992.
I taj rat nije završen!".
I sada bi Italijan trebao doći u nezavršeni rat.
Svako zlo za neko dobro, kaže narodna poslovica.
A ja nikako da vidim dobro, nakon svih ovih zala.
Carl Bildt i Wolfgang Petritsch predlažu da se OHR ugasi i sve prepusti Evropskoj uniji.
Michael Murphy upozorava da bi to moglo biti rizično i sugerira novu strategiju međunarodne zajednice.
Ali, šta je to "međunarodna zajednica".
Pogotovo šta ta sintagma danas znači u BiH?
Do Paddyja Ashdowna to je bio jedan koncept.
On sam uvijek je isticao da je barem dvije trećine svog mandata u BiH proveo u držanju te 'međunarodne zajednice'
Christian Schwarz Schilling to nije radio.
On je došao s mandatom da 'domaćim vlastima' prepusti sve više odgovornosti i obaveza.
CSS je iskreno želio ugasiti OHR.
I bio je ubijeđen da je to najbolje za Bosnu i Hercegovinu.
A Christian Schwarz Schilling bio je istinski, iskreni, ubijeđeni... prijatelj Bosne i Hercegovine.
Kako je završio taj period njegovog mandata, zna se.
Sada Antonio Zanardi Landi dolazi sa sličnim konceptom, u neuporedivo gorim okolnostima.
Njegovi su stvarni (i jedini!) šefovi Amerikanci.
A to je ova administracija Donalda Trumpa.
Ovdje sam već ranije napisao da će novi visoki predstavnik biti Srbin.
Nije to (nužno) Zanardi Landijev izbor.
Ali to jeste rezultat.
On, kao ni bilo ko drugi na njegovom mjestu, neće sebi dopustiti situaciju u kojoj se našao Christian Schmidt!
A Schmidt je došao pod teretom brutalnih ruskih osporavanja. Sve češće su mu se u tome pridruživali Kinezi.
A onda su ga na ostavku brutalno natjerali Amerikanci.
Ko nije čitao Orwelovu 1984., ne mora se ni truditi. Samo neka pogleda Schmidtovu sudbinu.
Jer, ona je baš ono što je 1984.! Savezi se prave i razvaljuju na dnevnoj bazi.
Ko bi doli, sad je gori
A ko gori, doli pade, stih je iz Smrti Smail-age Čengića.
Zanardi Landi sada dolazi u ovu situaciju. Gdje se savezi prave i razvaljuju ad hoc.
Svijet se tumba sve više, sve brže i sve opasnije.
I to se odražava i na međunarodnu zajednicu u BiH.
Taj konglomerat nikada nije bio koherentan.
Sada je u rašomonu.
A šta je nama činiti?
Šta da radi naše vodstvo, u situaciji kada je Milorad Dodik dobacio i do toga da se efektivno pita o novom visokom predstavniku?
Je li vrijeme za reset?!
Je li vrijeme za samo-suočenje?!
Je li vrijeme za ostavke, prepuštanje mjesta drugima?
Je li vrijeme za veliki razgovor?
Novi bošnjački sabor?
Je li...
Sva vremena i sve prilike smo propustili!
Jednom mi je jedan visoki predstavnik, najprijateljskije što može, rekao:
"Vi Bošnjaci niste imali pet minuta slave. Imali ste 15! I sve ste propustili"!
Ne znam jesmo li baš sve.
Ali da je vrijeme za "ručnu", jašta je!
Ako se nismo htjeli petljati u izbor visokog predstavnika (a ne znam što ne bi!), ako nismo imali nikakav ni preduslov za Južnu plinsku interkonekciju, ako... je li vrijeme sada?!
Ili je kasno? Prekasno?! Opet smo propustili sve prilike i šanse.
Mladi prijatelj Adnan Ćerimagić u nedavnoj kolumni s javnošću je podijelio impresije sa brojnih sastanaka koje je imao s obje strane Atlantika.
"U jednom trenutku upitao sam: a šta je sa Sarajevom?
U prostoriji je nastala tišina.
A onda je stigao odgovor.
"Koga je briga za Sarajevo?"
"Političari iz Sarajeva mjesecima su jedni druge napadali žešće nego što su se suprotstavljali vanjskim pritiscima", napisao je Adnan.
I sad ja računam na Sarajevo?!
Suludo?
A šta mi drugo preostaje?
